Ruski predsjednik Vladimir Putin, nakon slamanja pobune, ima ojačanu poziciju, ali i patriotski radikalizovano društvo, koje sada traži samo pobjedu u Ukrajini, bez kompromisa, navodi "Geopolitika".
Putin ima na raspolaganju samo dvije opcije, od kojih će jednu vrlo brzo morati da izabere.
Da bi ostao na vlasti, ruski predsjednik moraće da zadovolji ne samo interese sebi odanih društvenih elita, već i interese velikog dijela ruskih građana koji sada traže vojnu pobjedu.
A to neće biti lako, jer ti interesi nisu uvijek kompatibilni, iako je veliki dio ruske elite u međuvremenu stao uz Putina (mada među njima ima i onih koji su uvijek spremni na određene kompromise sa Zapadom, čak i oko formalnih ciljeva same vojne operacije).
Moguće je da je i sam Putin bio među njima, barem donedavno, s obzirom na njegov dosadašnji čudni način vođenja rata, koji mu, osim izrugivanja na Zapadu i čuđenja u ostatku svijeta nije donio baš prevelike vojne rezultate.
Istovremeno, na domaćem političkom planu - ekonomija i diverzifikacija trgovine, kao i na spoljnopolitičkom, vidljivi su ruski uspjesi, i to iznad očekivanja.
Ako Putin ne bude mogao da obezbijedi pobjedu ili ne bude želio radikalizaciju vojnog sukoba u Ukrajini (koja bi tada uključila i dalju radikalizaciju odnosa Rusije i Zapada), mogao bi izabrati najmanje bolnu opciju i odustati od kandidature na ruskim predsjedničkim izborima iduće godine, ocjenjuje "Geopolitika".
Dakle, ruski patriotizam, koji je Putin uporno i teško gradio, postao je "mač sa dvije oštrice".
S jedne strane neophodan je Putinu za njegovu ukupnu spoljnu i odbrambenu politiku, a s druge strane postaje "teg oko vrata" koji mu smanjuje manevarske sposobnosti i elastičnost pregovaračkih pozicija.
Nije tajna da ruski radikali već dugo traže snažniji i odlučniji ruski vojni angažman u Ukrajini od onoga koji vodi Putin, što se i među ruskim vodećim analitičarima često naziva vođenje rata "sa jednom zavezanom rukom".
Ruskim radikalima su neshvatljive izjave da ruska vojska ne želi da razori Kijev, u kojem je središte političke i vojne vlasti države protiv koje se vodi rat i gdje se donose ključne odluke, između ostalog, i za napade na rusku teritoriju, pa i na samu Moskvu (dronovima).
Brojni su oni koji ne shvataju zašto Rusija ne želi da sruši ključne mostove preko Dnjepra kojima se na istok Ukrajine prevoze ukrajinske snage i vojna tehnika koja ubija ruske vojnike, ili zašto nisu napadnuti strateški tuneli i željeznički vijadukti na zapadu, prema granici sa Poljskom ili Rumunijom, preko kojih stiže oružje NATO-a.
Ali, Putina je teško zamisliti bez završenog posla.
Time bi denuncirao sve ono, nedvosmisleno pozitivno što je postigao u ruskom društvu nakon preuzimanja gotovo propale države od svog prethodnika Jeljcina.
Sve bi se to, sasvim sigurno, bilo zaboravilo u slučaju neuspjeha vojne kampanje u Ukrajini ili unutrašnje destabilizacije, piše "Geopolitika".
.webp)
