Kada se knjiga 2016. pojavila u Skandinaviji izazvala je, blago rečeno - šok. Ugledna psihijatrica, koja je čak 20 godina bila na čelu državnog tima koji je brinuo o tamošnjim adolescentima do 13 godina, u društvo najznačajnijih Finaca, maršala Karla Manerhajma i Kulevra Manera smjestila je i srpskog generala Ratka Mladića.

Kaže, razlog za to je bio prost. Maršal Karl Manerhajm, finsko polubožanstvo, u istoriji nije bio ni blizu slike koja je o njemu stvorena, dok Kulevro Maner nije bio izdajnik i ruski plaćenik koji je za račun Moskve vodio crvenu revoluciju. Oni su to postali tek pošto je njemačka buržoazija naručila i platila istoričare da ih odslikaju u tom svjetlu. Sa druge strane, Ratko Mladić nikada nije bio balkanski kasapin, kako ga je Hag predstavio, već hrabra i topla osoba koja se borila da odbrani svoj narod upravo od novih njemačkih aspiracija na Balkanu, kaže ona.

"Račak nije samo tragedija Srba i istine, nego i sramota Finske. Marti Ahtisari i Helena Ranta dvoje su od nekoliko Finaca koji su bili saučesnici u kreiranju tragedije srpskog naroda koja je u toku. Profesor Pintili Pentila, naš najugledniji ljekar patolog, koji je nedavno preminuo, bio je duboko posramljen time kako je Ranta zloupotrijebila medicinu, dok o Ahtisariju misleći ljudi u mojoj zemlji imaju samo riječi osude. Upravo pišem knjigu o Račku, knjigu izvinjenja vašem narodu", kaže ona.

Turpijenenova u Beograd treba da dođe u septembru, kada će održati promociju. U međuvremenu piše blog na kome je više od 5.000 članaka i ima stalnu čitalačku publiku. Ona smatra da je to način da promijeni impregniranu neistinu o događanjima na Balkanu koja vlada u Skandinaviji. Još dodaje da "njene riječi" u Finskoj, koja je, veli, najbolji "vojnik SAD i Njemačke", ipak imaju svoje čitaoce.

"Ja sam psihijatar i mene interesuje isključivo istina, jer znam da je samo ona ljekovita. Istinu o Mladiću pronašla sam u kamp-prikolici kojom sam, zajedno sa suprugom, proputovala BiH pričajući sa Mladićevim ratnim prijateljima i neprijateljima. Svi su mi isto rekli: Nije bio nikakav balkanski kasapin, nego čovjek koji je u ratu branio svoje, a štitio i sve druge od odmazde kada god je bio u prilici. To govore i činjenice koje se iznose na suđenju u Hagu" kaže Turpijenen.

Pirko priča i da je sramna istina da su Finci i 1920. i 1941. ratovali za interese Njemačke, a da Manerhajm nije čovjek koji je odbranio zemlju, nego ličnost koja je stvorila prve konclogore u svijetu, gdje je u građanskom ratu 1920. slao svoje "crvene sunarodnike". Maner je opet bio ličnost koja je pokušala da se odupre Njemačkoj pesnici i izgradi autentičnu finsku državu, ali je za to kažnjen smrću i progonom. Istoriografija skandinavske zemlje ga danas opisuje kao ruskog agenta.

"Zapadni svijet je popločan lažima, a život u socijalnom raju kao što je u Finskoj, kod ljudi ne budi znatiželju da saznaju šta je 'pravo'. Oni su uljuljkani u svakodnevicu i komotni su u njoj, tako da svako promišljanje i dovođenje u sumnju opšteg 'orvelijanstva' u našoj zemlji njima teško pada. Ipak ja imam svoje čitaoce i nastavljam traganje za pravdom", kaže Pirko.

Ova Finkinja je 27 godina provela u politici kao član socijaldemokratske stranke, a bila je i poslanik u finskom parlamentu. "Pravi" susret sa politkom, kaže, doživjela je sredinom posljednje decenije 20. vijeka kada je boravila na Okruglom stolu vlasnika najvećih privatnih zapadnih kompanija u Helsinkiju, koji su se okupili da ekonomski "kreiraju" Evropsku uniju na njenom začetku.

"Domaćin sastanka je bila Finska, a glavnu riječ je vodio najbogatiji Šveđanin, vlasnik komapnije 'Volvo'. Poslije svega što sam čula ustala sam u parlamentu i rekla da se na tom samitu nije utvrđivala ekonomska budućnost Evropljana, nego red poteza kako da industrija oružja ovlada Starim kontinetnom. Zbog toga sam pozvana na odgovornost od najviših predstavnika svoje zemlje gdje mi je saopšteno kako sam 'u pravu', ali i da sam odala najveću tajnu", zaključila je ona za "Novosti".