Studenti koji hoće da uče, od 6. marta kampuju šatorima u Pionirskom parku u Beogradu tražeći da se okončaju blokade i da im se omogući povratak u školske klupe, a uprkos svakodnevnim napadima, oni ne odustaju od svojih zahteva.
Miloš Pavlović, student koji hoće da uči, ispričao je kako je protekla noć.
- Veoma jeziva noć! Pitate se zbog čega? Kao što svi znamo, za danas se očekuje veliki skup, ali oni su počeli od juče da se okupljaju, došli su sa svih strana Pionirskog parka i ugrozili su nas na više načina. Oko 30 topovskih udara, možda čak i više, manje nije sigurno, je juče bačeno nas nas. Zbog čega? Bacili su topovske udare na studente, zbog čega? Zato što hoćemo da učimo i ništa više. Bacali su flaše pune vodom, limenke, bacali su i kamenice. Ne male, nego veće. Čak su se popeli na vrh zgrade kako bi imali bolji pregled situacije i uspjeli nekoga da pogode. Možda su dvoje kolega uspjeli da pogode, nije ozbiljno, pogodili su ih u ruku. Srećom nije bilo većih posljedica. Osim toga, nismo mogli da spavamo. Vidite podočnjake, ako smo uspjeli da uhvatimo sat i po do dva sata sna da je bilo mirno. Opet naše pitanje zbog čega? Vidjeli smo da su krenuli da uništavaju tuđu imovinu. Poljoprivrednici, koji su nas podržali, postavili su mašine, kako bi spriječili da ne dođe do frontalnog napada na nas. Oni su im izbušili gume, da vade creva iz traktora. Uništavate nešto što je tuđe, za šta se borite? Pokušali su da upale traktor, penjali su se na traktore, postavljali zvučnike, pokušali da ih sklone. Na brzu reakciju policije, jedan koji je prešao sve mjere, je uhapšen ali opet pitam zašto? Zbog toga što su došli da nas zaštite? Cijela noć je protekla veoma burno, par kolega još spava, moramo da se spremimo za danas.
- Današnji dan mislim da će donijeti mnogo iskušenja za sve. Pozivam sve u Srbiji, u Beogradu, da odolimo iskušenju, da ne mora svaki protest da bude manifestacija sile. Jutros smo vidjeli da su plenumi studenata u blokadi rekli kako žele da sve prođe bez nasilja, da to nije njihov vid komunikacije, a mi ih pitamo zbog čega niko nikad nije osudio nasilje nad nama? Zbog čega niko nikad nije stao u našu zaštitu? Želim da pozovem na mir i na toleranciju. Sa druge strane, imamo manjak tolerancije. Nismo ih vrijeđali, bacali flaše na njih, kada smo ih vrijeđali? Kada smo bilo koga targetirali, ismejavali, od nas prave takve naslane šale, to nekako i možemo da razumemo ali nasilje nije način kako želimo da razgovaramo. Razgovor, a ne nasilje. Nasilje ne treba da postoji ni kao riječ. Kao što vidite, poruka za sve - niste nas otjerali, ne možete da nas oterate, ne želimo da povredimo bilo koga već samo da budemo ovdje i borimo se za svoja prava. Želimo da učimo - rekao je Pavlović, a prenosi Kurir.
