Na Kosovu Polju se 15. juna 1389. godine dogodila jedna od velikih bitaka između Hrvata i Osmanlija.
Da, dobro ste pročitali. To tvrdi takozvana Hrvatska pravoslavna crkva, koja je na svom portalu objavila tekst pod nazivom "Hrvatske kosovske bitke".
U tekstu se između ostalog navodi da je na hrvatskoj strani pod vođstvom kralja Tvrtka Kotromanića bila i vojska kneza Lazara, Tvrtkovog vazala, koji je hrabro poginuo pod hrvatskom zastavom. Miloš Obilić je, pišu, zapravo bio Nikola Kobilić, hrvatski prekaljeni vitez.
Istoričari Nebojša Damnjanović i Miloje Pršić gostovali su u jutarnjem programu "Kurir televizije" gdje su govorili o ovom sramnom pokušaju falsifikovanja istorije.
Damjanović je najprije za gledaoce otkrio više o kosovskom boju.
"Boj na Kosovu je jedna od najvećih bitaka istorije, ne pretjerujem. Jer to je jedna od rijetkih, u stvari meni jedina poznata bitka svjetske istorije, gdje su poginula oba vladara, Lazar Srpski i Murat Osmanski Sultan. Naravno bilo je bitaka sa više učesnika i u srednjem vijeku velikih bojeva, ali kosovski boj ide u te značajne sudare. Ono što mi o njemu pouzdano znamo, a ne znamo previše, je upravo to, srpska vojska i turska vojska, žestok sudar, poginula oba vladara. O svemu drugom možemo da pričamo. Turci se povukli, u suštini bitka je neriješena. Čak se može govoriti i o srpskoj pobjedi, jer su Turci otišli. Ali, ustvari nije slučajno narod bitku zapamtio kao poraz. Zašto? Jer uskoro iza bitke Srbija priznaje vazalski status prema Osmanlijama. Knjeginja Milica, udovica Lazareva šalje svoju kćerku u harem Bajazitu. Posljedice bitke su za nas bile katastrofalne", rekao je Damjanović i dodao:
"Zna se da je veliku ulogu igrao Vuk Branković, koji je bio zet Kneza Lazara. Ko je Knez Lazar? Knez Lazar je knez, gospodar Moravske Srbije. Bio je on i vazal jedno vrijeme ugarskog kralja, ali to nije bilo čvrsto vazalstvo. Tu počinje ova ekstremna hrvatska konstrukcija ova ekstremna i stvarno daleka od istine. Oni se hvataju za neke činjenice, a onda ih interpretiraju ne ulazeći u detalje. Tu nema ni dobre volje. To je baš gruba slika. Ugarska toga vremena, ili Mađarska, ali bolje je reći Ugarska, je zaista velika država. Nije slučajno što je naš knez bio povremeno i vazal te države, ali u stvari nezavisni gospodar. To je srednji vijek, i to govorim sa težnjom da budem nepristrasan. Ugarska, to nije današnja Mađarska, Mađarska je u jezgru, i tu državu vode Mađari. Ali, to je država od poljske granice, pa do Jadrana, gdje spada Hrvatska, i Slavonija, tada odvojene. Srednjovekovna Hrvatska je u Dalmaciji. Ne drži ona ostrva i one lijepe luke i gradove, Zadar, Split, ne. To uglavnom drži ili Venecija i Ugarska".
Damjanović se potom osvrnuo na istoriju Hrvatske u tom periodu.
"Hrvatska je dio Ugarske od početka 12. vijeka, kad su Mađari porazili Hrvate, izašli na Jadran, Hrvatska je inkorporirana u Ugarsku. Hrvatsko plemstvo je dobilo neka prava, to je ta poznata povelja početak 12. vijeka, i oko toga je bilo sporova. Ali treba im priznati i govorilo se kraljevstvo Hrvatsko. Ali imali su bana, imali su svoj sabor. Pazite, neki kontinuitet mali, postoji i Hrvatski, nije on izmišljen. Ali to je onaj prostor od Cetine do Like, i to u zaleđu gradova i u okviru velike Ugarske države. Dokle idu, govori i to, da je službeni stav Hrvatske, da zovu tu državu Hrvatsko-Ugarska. Još reći Ugarsko-Hrvatska i to je pretjerano. Ali stalno govore, kao da su oni bili glavni. Glavni u toj priči, a daleko je od toga. Tvrtko je kralj Srbljem, ima po majici i srpsko porijeklo, krunisao se u Mileševi, srpskom Nemanjićkom krunom, a Lazar je isto praktično nezavisni, jedini gospodar Srba. Očekivali biste sukob? Ne. Oni su u lijepoj saradnji. A što Tvrtko nije na Kosovu? On opsjeda Dalmatinske gradove. U Dalmaciji je angažovan, ali je poslao svog vojvodu", rekao je.
Pršić se složio sa Damjanovićem i potom naveo da Hrvatska traži svoje korijene i pokušava da izbriše Srbiju iz svoje istorije.
"Hrvatska traži korene, ova savremena Hrvatska traži neko utemeljenje. Dakle, Srbi su jedan stari državotvorni narod koji ima prepoznatljivu vertikalu, svjetovnu i duhovnu. To ne možete da kažete za Hrvate i Hrvati ne mogu to da kažu. Da bi uhvatili neku kopču, istorijsku dimenziju, oni idu mnogo dublje u stariju istoriju. Da podsjetim, 1991. i 1995. godine oni su spalili tri miliona knjiga na ćiriličnom pismu. Dakle, brišu tragove srpskom postojanja. U tom kontekstu je poništavanje srpskog naroda na teritoriji današnje Hrvatske. Za današnju Hrvatsku ne možete da kažete ni da je Dalmacija ili Slavonija", rekao je Pršić i dodao:
"Hrvati su neki dan izbacili tekstove da je Draža Mihajlović Hrvat, da je on veliki antifašista, ne znam da li ste pročitali te tekstove. Dakle, oni su prije jedno godinu dana objavili o programu genocidne politike Srba od 1941. do 1945. godine i da je napravljen genocid u Hrvatskoj. Dakle, imate gomilu falsifikata, istorijskih falsifikata koji apsolutno ne odgovaraju faktografiji. Društvo istoričara Srbije mora mnogo žešće i autentičnije da ukazuje na probleme falsifikovanja istorije koje se radi u kontinuitetu".
