Uz tekst "Muzejski artefakt nedelje- obavještenje FBIS-a (Foreign Broadcast Information Service - CIA-ina interna informativna služba), kojom se objavljuje smrt predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita." 

Stvar je u tome što se iznad vijesti o Titovoj smrti, kao izvor navode Radio Bukurešt, od kojeg su navodno preuzeli vijest 4. maja 1980. u 19:00 sati po lokalnom vremenu. To je dokaz da griješe i najveći jer ovu su vijest jedino mogli preuzeti od Radio Beograda, ali je neko od operativaca pobrkao dva glavna grada dvije susjedne države. 

U daljem tekstu piše isto ono što su prvi čuli građani bivše države i što je 4. maja 1980. prvi pročitao u televizijskom prenosu Miroslav Lilić, tadašnji voditelj centralnog Dnevnika Televizije Zagreb.

CIA #Museum Artifact of the Week: FBIS Text Message Announcing Yugoslavian President Tito's Deathhttps://t.co/fBmTrlzx9C pic.twitter.com/kMXV9pEx88

— CIA (@CIA) June 26, 2018

"Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije i Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije javljaju radničkoj klasi, svim građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije da je umro drug Josip Broz Tito, predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i KPJ." Inače, američke tajne službe su navodno bile uvjerene da Tito nije bio 'pravi' Tito, a tu priču im je ispričao Marijan Džon Markul u njihovom losanđeleskom studiu.

Markul je tvrdio da čovjek koji se tada predstavljao kao maršal Josip Broz Tito zapravo nije pravi Tito. To je ruski agent koji je preuzeo Titov identitet nakon što je pravi Josip Broz nestao u Rusiji 1937. godine, stoji u FBI-jevoj bilješci s početka maja 1955. godine. Marijan Markul rođen je u Livnu 1909. godine, u SAD se doselio 1936., a državljanstvo je dobio nakon što je dve godine služio u američkoj vojsci. 

Markul je tvrdio da je krajem dvadesetih godina prošlog vijeka razgovarao sa pravim Titom u Jugoslaviji, a nedugo nakon "nestanka" opet su se sreli, ali ovog puta u Parizu. Drugi sastanak s Titom 1953. godine Markul je imao u Zagrebu. Ovog puta Marijana i njegovu suprugu Ingrid, "maršal je gotovo u potpunosti ignorisao". Osim toga, Markul je FBI-evcima ispričao da je 'pravi' Tito ostao bez kažiprsta i srednjeg prsta, te da je bio blag i imao tuberkulozu-Markula je najviše začudilo kako je Tito znao da svira klavir jer je bio uvjeren da onaj prvi Tito to nije imao gdje da nauči.

U svakom slučaju, smrt Josipa Broza Tita odjeknula je u cijelom svijetu, a koliki je uticaj imao, najbolje govori njegova sahrana na koju su stigli svi najveći svjetski državnici, od ruskog predsjednika Leonida Brežnjeva, do indijske premijerke Indire Gandi, engleske Margaret Tačer, zatim italijanskog predsjednika Sandra Pertinija, njemačkog kancelara Hans Ditrih Genšera, pa do svih predsjednika zemalja nesvrstanog pokreta, ukupno više od 300 državnika i delegacija, te desetak kraljeva i članova kraljevskih porodica. 

Titove smrti prisjetila se njegova unuka, pozorišna rediteljka Saša Broz. 

“Već to posljednje ljeto često se žalio da se ne osjeća baš dobro, a i bio je nekako tiši nego prije", ispričala je jednom prilikom. “Nije ga činilo veselim putovanje na Kubu jer je smatrao da će mu to biti vrlo naporno... On je izrazito zabranio moje posjete u bolnici. Roditelji su mi to poslije objasnili da je jednostavno želio da ga pamtim onakvog kakav je bio...”, ispričala je. “Pamtim samo da sam ga molila da mi sa Kube donese lutku malog crnca i kako sam mu detaljno objašnjavala kako želim da lutka izgleda i kako bi trebalo da bude obučena."

U trenutku Titove smrti Saša je bila kod kuće sa majkom i bratom. 

"Nekoliko sati prije nego što je deda umro, po mog tatu Mišu je došlo službeno vozilo kojim je otišao u KB Ljubljanu. Kada je nekoliko sati kasnije zazvonio telefon, mama se javila i odmah počela da plače. Brat i ja smo znali zašto." Na pitanje kako se njen otac nosio sa tugom, Saša kaže: “Tata je bio silno žalostan, ali se dostojanstveno nosio sa boli, kao uostalom i čitava porodica.” 

Posljednje mjesece života proveo je u bolnici u Ljubljani. Njegov lični batler, a danas kuvar, Slovenac Joža Oseli kaže: 

"Mi smo se brinuli o ishrani za predsjednika i doktorski konzilijum. Moja supruga Metka se brinula za njegovu ishranu. Imate i danas zapisano koliko je kašika pojeo za svaki obrok, jer se sve mjerilo u kalorijama. Kad nije više išla normalna hrana, dobili smo tu hranu iz NASA-e iz Amerike, konzerve za astronaute, a onda se, na kraju, prešlo na infuziju."