Početkom februara u Supetru na Braču buknuo je požar u stambenom objektu u kojem su bili smješteni strani radnici.
Otkriveno je tada kako je u prostoru od 240 kvadratnih metara smješteno više od trideset ležajeva koji su u srcu sezone sigurno popunjeni što bi značilo da svaki od radnika ima raspoloživo oko 8 kvadrata.
Medijima se tad proširila informacija kako je objekat u kojem je izbio požar u vlasništvu povratnika iz Amerike Mariona Duziča (75), preduzetnika u čijim smještajnim jedinicama boravi veliki broj turista u Supetru zbog čega su mu sezonski radnici prijeko potrebni. Odmah nakon spornog događaja portal "Dnevno" obratio se Ministarstvu unutrašnjih poslova s upitom, a odgovor je dobio 80 dana kasnije.
U njemu navode kako su u trenutku izbijanja požara u nekretnini bila dva strana radnika, a prijavljeno boravište imalo je njih 14. Pisalo se kako su svi radnici iz Bangladeša te da su bili zaposleni u praonici, na održavanju zelenih površina i nasada, u kuhinji, a oni koji su bolje baratali engleskim jezikom zapošljavani su i kao konobari i recepcioneri.
Naime, starija verzija Zakona o strancima koja je važila do 15. marta ove godine propisivala je samo uslove primjerenog smještaja za sezonske radnike. Pravilnikom je propisano da sanitarni čvor mora biti fizički odvojen od prostorija za boravak i spavanje, da u prostoru može boraviti najviše šest sezonskih radnika te da oprema i uređaji u objektu ne smiju biti dotrajali i oštećeni te moraju biti u funkcionalnom stanju.
Nadalje stoji kako prostorije namijenjene za spavanje muških i ženskih osoba moraju biti fizički odvojene, osim ako se radi o članovima porodice koji su sezonski radnici. Navedene su i kvadrature za smještaj sezonskih radnika prema kojima za jednu osobu je najmanja propisana površina od 14 metara kvadratnih (uključujući prostor za spavanje, pripremu hrane i sanitarne prostorije), za dvije osobe 20 kvadrata, za tri 25, za četiri 32, za pet te za šest osoba 44 metara kvadratnih.
Izmjene i dopune Zakona koje su stupile na snagu 15. marta iste uslove propisuju i za smještaj stranih radnika kojima poslodavci osiguravaju smještaj ili su posrednici u osiguravanju smještaja. S obzirom na to da ako se šest osoba smjesti u 44 kvadrata svakome pripada nešto više od 7 kvadratnih metara, mnogi čak i ove uslove smatraju prilično nehumanim.
“Tim izmjenama je propisano da se za državljanina treće zemlje, koji ima izdatu sezonsku dozvolu za boravak i rad ili dozvolu za boravak i rad na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, neće provesti prijava boravišta ako je na adresi, na kojoj se želi prijaviti boravište, prijavljen veći broj osoba u odnosu na stambenu površinu smještajne jedinice propisane Pravilnikom o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj”, poručili su iz resornog ministarstva.
To znači da ako je u smještajnoj jedinici prijavljeno šest osoba, pa makar ona bila veličine 250 kvadrata, kapacitet je popunjen i ne može se prijaviti više niti jedan radnik. Za kontrolu “primjerenog smještaja” biće zadužen Državni inspektorat Republike Hrvatske, ali kako će to izvesti s obzirom na nedostatak radnika u njihovim redovima takođe nije poznato.
Pravilnik o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj uskladiće se s izmjenama Zakona u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu, odnosno do 15. septembra i zapravo kraja ovogodišnje sezone. Ministar unutrašnjih poslova, navode iz MUP-a, uz prethodnu saglasnost ministara nadležnih za prostorno uređenje i građevinu, rad i zdravstvo, pravilnikom će propisati tehničke uslove primjerenog smještaja, način plaćanja najamnine i dokumentaciju kojom se dokazuje primjeren smještaj.
Više su puta u medije dospjele fotografije smještaja stranih radnika gdje ih je u kući boravilo po 40-ak ili pak u stanu bilo nagurano 20-ak, ali čini se da će od jeseni to biti zabranjeno. Na Njuškalu se još uvijek mogu naći kuće prepunjene krevetima na sprat koje preduzetni najmodavci rentaju za 150-250 evra po radniku u zavisnosti od lokacije nekretnine.
Dolaskom velikog broja stranih radnika posljednjih nekoliko godina pojavio se i velik broj iznajmljivača koji su situaciju jako dobro iskoristili. Kuće i stanove na periferiji grada, za koje bi u dugoročnom najmu dobili značajno manje novca, dali su u najam agencijama i stranim radnicima kojima naplaćuju “po glavi”.
Čak i ako se poštuje pravilnik, s ovim tarifama najmodavci bi za šest radnika u prostoru od 44 kvadrata lako mogli dobiti 800 i više evra. Oni koji su ulagali u takve smještaje, od jeseni bi se mogli naći u problemu i pregrađivati apartmane ili pak etažirati kuće kako bi zadržali barem približan kapacitet koji imaju sad.
