Hrvatski đaci, tako uče da su Hrvati od ranog srednjeg vijeka dio evropske kulture, a Srbi - Balkanci. Dubrovnik je, navodno, bio pod udarom Srba, a "velikosrpska hegemonija" vijekovima je ugrožavala Hrvate. Oni istorijski periodi u kojima je srpski narod stradao bez svoje krivice, u udžbenicima su opisani u duhu opšteg stava - sami su krivi.

Devedesetih godina školski udžbenici gotovo da su širili mržnju, a do danas se ništa bitnije nije promijenilo u percepciji Srba i srpske istorije. Nešto umjerenije knjige napisane su poslije 1996. godine, a Domagoj Švigir u analizi objavljenoj u najnovijem broju "Historijskog zbornika" konstatuje da se stereotipi o Srbima koriste i u gradivu koje se danas uči u hrvatskim školama.

U većini udžbenika Srbi se spominju samo u negativnom kontekstu, pa se 19. vijek oslikava kao stvaranje ideje o "velikoj Srbiji".

Nabrajaju se istorijske ličnosti iz srpskog naroda, ali u ulogama "antiheroja" i onih koji su ugrozili hrvatsku postojanost. O Srbima u Hrvatskoj, takođe, piše se negativno, a u većini udžbenika dominiraju tekstovi iz kojih se stiče utisak da u Hrvatskoj isključivo žive samo Hrvati, a da su Srbi - zlonamjerne pridošlice.

Kada je riječ o hrvatsko-srpskim odnosima, u udžbenicima se stavlja naglasak na sukobe dva naroda i često se citiraju srpski političari sa izjavama u kojima se Hrvati prikazuju negativno.

Srpske žrtve, prema ovoj analizi, umanjene su, problematizovane, a agresiju su udžbenici posebno širili u vrijeme dok je na čelu HDZ-a bio Tomislav Karamarko.

"Takve konstrukcije ne bi trebalo da čude, ako se sjetimo Karamarkovih izjava da "planira ponovno da piše udžbenike" i to u trenutku kada je HDZ bio u vladi", kaže Švigir, ali i navodi primjere nekih uravnoteženijih udžbenika, koji takođe nisu previše zastupali druge narode na području Hrvatske. Ali, jedan broj njih bar nije sijao mržnju i netrpeljivost prema Srbima, što je slučaj posebno sa knjigama pisanim posljednjih godina.

Kada se prelistaju udžbenici koji su nedavno objavljeni, ponovo se u njima može pročitati kako je Srbija isključivo balkanska država, sa težnjama datiranim još od Prvog svjetskog rata - prema Bosni. Za autore udžbenika prva Jugoslavija je donijela samo zlo Hrvatima, a krivci su Srbi i "srpska prevlast". Riječ je o izgradnji sistemski loše slike o Srbima, gdje je Hrvatska prikazana kao žrtva kralja Aleksandra Karađorđevića.

Razdoblje koje je prethodilo Prvom svjetskom ratu početak je "srpske hegemonije", a u periodu Drugog svjetskog rata Srbi su predstavljeni samo kao četnici i antiheroji. Insistira se na tezi da su žrtve četnika bili samo Hrvati i muslimani, a da je srpski cilj bio stvaranje "velike Srbije" u kojoj bi Hrvati bili kažnjeni zbog ustaških zločina.

Nešto se, ipak, promijenilo u udžbenicima koji su pisani poslije 2006. godine. U njima se spominje stradanje Srba, Roma i Jevreja u NDH, te se koristi pojam "ustaškog terora", ali nema nijedne fotografije zla i zločina iz vremena NDH. Čak se ni Jasenovac ne spominje kao logor smrti, a nema ni riječi o antifašističkoj borbi u kojoj su učestvovali Hrvati i Srbi zajedno.

SAKRILI JASENOVAC I USTAŠE

Istorija i jezik područja su gdje se najviše lome koplja u svakoj reformi obrazovanja, što je trenutno slučaj u Hrvatskoj. Novi program istorije je "na popravnom", jer je prethodni relativizovao Holokaust, a u nastavnim planovima nije bilo ni riječi o Jasenovcu i strahotama tog ustaškog logora.