Dok se vozio ka centru Subotice, Željko je primijetio gust dim i varnice koje su izlazile iz autobusa ispred njega. U sekundi je shvatio da mora da reaguje, ne sluteći da će ga ta odluka odvesti u pravu trku s vremenom. Njegova brza reakcija pokrenula je lanac događaja koji je spriječio potencijalnu tragediju i pokazao koliku snagu ima ljudska prisebnost i solidarnost.
Nije svakodnevna situacija u kojoj se našao Subotičanin Željko, koji je tokom vožnje primijetio da iz autobusa ispred njega izlazi gust crni dim dok iz motornog prostora izbijaju varnice.
"Kretao sam se u pravcu od auto-puta ka centru Subotice, izašao na glavni put i vidim ispred mene prolazi autobus iz kojeg izlazi dim iz zadnjeg dijela, gdje je motor. Kad sam bolje pogledao varnice su sijevale iz donjeg dijela. Autobus je, koliko sam uspio da vidim, saobraćao na redovnoj liniji Beograd-Subotica, starim putem“, priča Željko.
Shvatio je da mora da reaguje odmah, kako bi obavijestio vozača, prije nego što bude kasno.
"Znao sam da moram hitno da javim vozaču šta se dešava na vozilu, zato sam ubrzao i pretekao ga, pokušavajući sve vrijeme da ga zaustavim. Sva sreća da autobus nije bio pun, bilo je oko 20 ljudi unutra, i da se u autobusu nalazio aparat za gašenje požara“, priča on.
Dok je je vozač gasio vatru, Željko je pozvao putnike da izlaze napolje, ali kako kaže, nije im se žurilo, a onda je nastao problem - vrata se nisu otvarala a dim se sve više pojačavao.
"Dozivao sam vozača da se vrati i otvori srednja vrata ponovo jer se nisu otvarala, onda sam putnike usmjeravao na prednja vrata, vozač ponovo pritiska dugme za otvaranje ali se vrata otvaraju svega par centimetara. Vozač uzima PP aparat i vraća se da gasi. Shvativši da se srednja vrata ne otvaraju odlazim i na sve načine pokušavam da otvorim vrata. Tu nastaje blaga panika i kod mene jer požar djeluje da se povećava, vozač u to vrijeme gasi u predjelu motora a putnici zarobljeni unutra ne mogu stići svi na na prednja vrata izaći, dok ja ne znam šta se nazad dešava. Svjestan situacije povlačim prekidač za otvaranje vrata u slučaju nužde ali ni on ne reaguje. Na prednjim vratima prva dva putnika koja su izašla su pritrčala da pomognu i nekako smo nas trojica uspjeli da otvorimo vrata“, u dahu priča Željko.
Ono što vraća vjeru u ljude i pokazuje da se svuda oko nas nalaze dobri, obični ljudi, tihi heroji, jeste i činjenica da Željko nije bio jedini koji se tu zatekao slučajno, a pomogao - namjerno.
"Komšije su iznijele svoj PP aparat, stao je jedan čovjek koji je prolazio kamionom, on je iznio dva velika PP aparata, sve u svemu ljudi su stali da pomognu i čini mi se da je preko 6 boca ispražnjeno. Nekoliko nas je u kratkom roku pozvalo vatrogasce i moram reći da su se pojavili na licu mjesta u roku od 4 ili 5 minuta, mada je požar već bio ugašen, i na sreću, sve se dobro završilo“, prisjeća se on.
Da je situacija bila i više nego ozbiljna govori i to da je autobusu do glavne stanice trebalo još barem 5 minuta vožnje, a dim je iz sekunde u sekundu bio sve jači i gušći.
"Prisebnošću vozača i nas nekoliko koji smo učestvovali u evakuaciji mislim da smo učinili veliku stvar jer se reagovalo praktično u posljednjem momentu da se ne desi neka veća tragedija. Drago mi je na kraju da nije bilo čak ni lakše povrijeđenih, iako vjerujem je bilo dosta stresno“, dodaje Željko.
