Specijalni agenti Ministarstva za unutrašnju bezbjednost SAD uhapsili su u srijedu Kemala Kemu Mrndžića (51) u njegovoj kući u Svompskotu, blizu Bostona.
Federalci kažu da je Mrndžić bio službenik bezbjednosti u zloglasnom zarobljeničkom logoru Čelebići u centralnoj BiH, gdje su srpski zarobljenici ubijani, te sistematski izgladnjivani, mučeni i zlostavljani.
Mrndžić je optužen za falsifikovanje i prikrivanje materijalnih činjenica od vlade SAD; korišćenje američkog pasoša stečenog na prevaru; i posjedovanje i korišćenje potvrde o naturalizaciji stečene na prevaru i kartice socijalnog osiguranja stečene na prevaru. Mrndžić je uhapšen jutros i nakon prvog pojavljivanja pred federalnim sudom u Bostonu danas popodne pred glavnim sudijom za prekršaje M. Pejdžom Kelijem pušten je uz kauciju od 30.000 dolara.
Optuženi ratni zločinac živio je uglavnom anonimnim životom u predgrađu Bostona nekih 25 godina. Prema novootkrivenoj krivičnoj prijavi, Mrndžić je bio nadzornik stražara u zloglasnom zarobljeničkom logoru u BiH tokom građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji 1990. Međunarodni krivični sud Ujedinjenih nacija za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) utvrdio je da su stražari u logoru Čelebići počinili brojna ubistva, silovanja i da su se bavili torturom i drugim oblicima progona srpskih zatvorenika u logoru. Tri Mrndžićeve kolege, upravnika logora Zdravka Mucića, njegovog zamjenika Hazima Delića, te stražara Esada Landžu, osudio je MKSJ nakon suđenja u Hagu, na kojem su preživjeli svjedočili o mučnim uslovima u logoru.
Mucić je osuđen na devet godina zatvora, Delić na 18 a Landžo na 15.
Prema tužbi, brojni preživjeli su od tada identifikovali Mrndžića kao umiješanog u premlaćivanje i druga zlostavljanja koja su tamo počinjena.
Prema sudskim dokumentima, nakon završetka rata, istražitelji MKSJ-a su razgovarali sa Mrndžićem u Sarajevu i optužili ga da je umiješan u zlostavljanja u Čelebićima. Mrndžić je potom smislio šemu da pobjegne iz zemlje tako što će preći granicu sa Hrvatskom i navodno se prijaviti kao izbjeglica u Sjedinjene Države koristeći izmišljenu priču. Navodi se da je u svom zahtjevu za izbjeglicu i intervjuu lažno tvrdio da je pobjegao iz svog doma nakon što su ga srpske snage zarobile, ispitivale i zlostavljale, i da nije mogao da se vrati kući iz straha od budućeg progona. Primljen je u SAD kao izbjeglica 1999. godine, a na kraju je postao naturalizovani američki državljanin 2009. godine.
Za korišćenje lažno dobijenog pasoša i lažno stečenog sertifikata o naturalizaciji predviđena je kazna do 10 godina zatvora, nakon čega slijedi tri godine pod nadzorom i novčana kazna od 250.000 dolara. Za svaku od dvije preostale optužbe, maksimalna kazna prema statutu je pet godina zatvora, nakon čega slijedi tri godine pod nadzorom i novčana kazna od 250.000 dolara. Kazne izriče sudija saveznog okružnog suda na osnovu smjernica i statuta Sjedinjenih Država koji regulišu određivanje kazne u krivičnom predmetu.
Međunarodni krivični sud Ujedinjenih nacija za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i drugi "dokumentovali su sistematski progon, premlaćivanje, mučenje i izgladnjivanje srpskih zatvorenika od strane stražara" u Čelebićima, zajedno sa "ubistvima, silovanjima i drugim seksualnim zlostavljanjem Srba". Preživjeli su opisali nasilje koje su izvršili čuvari logora dok su uzvikivali: "Aušvic, Aušvic", govoreći zatvorenicima da nikada neće napustiti logor živi i, "ponekad, pozdravljajući jedni druge nacističkim 'Sieg Heil' pozdravom", nastavlja se.
"Jedan preživjeli je nedavno ispričao da su krici zatvorenika u logoru izazvani premlaćivanjem 'odjekivali kilometrima' ", navodi se u žalbi.
Stražari su danima uskraćivali hranu zatvorenicima, povremeno im dajući po jednu kašičicu supe, kažu federalci. Mnogi su kasnije prijavili da su izgubili do jedne trećine svoje tjelesne težine dok su bili tamo zatvoreni. Tokom suđenja MKSJ-u, bivši ratni zarobljenici su svjedočili o tome da su im jezici spaljeni usijanim komadima metala, paljene ruke i noge, i da su u najmanje jednom slučaju imali upaljeni fitilj vezan za genitalije.
Više od deset ljudi koji su živi izašli iz Čelebića identifikovali su Mrndžića pred MKSJ kao jednog od svojih najbrutalnijih progonitelja. Još trojica su "zasebno ispričali kako je Mrndžić koristio 'karate' tehniku da tuče zatvorenike i da vježba svoje borilačke poteze", navodi se u tužbi. Jedan od njih opisao je Mrndžića kao "posebno opakog" čuvara jer je birao i tukao zatvorenike samoinicijativno, a ne da mu je to naređeno.
Mrndžić je sve to negirao. On je istražiocima MKSJ-a rekao da nikada nije bio svjedok maltretiranja zatvorenika i da su svima obezbjeđena tri puna obroka dnevno. Ali prije nego što je Mrndžić mogao da bude optužen za ratne zločine, uključujući ubistvo zatvorenika u Čelebićima, on je podnio zahtjev za izbjeglički status u SAD a na svom zvaničnom obrascu za useljeničku molbu Mrndžić je "izmislio svoju ličnu istoriju", lažno tvrdeći da je zarobljen i zatvoren od strane srpskih snaga zbog njegovog muslimanskog porijekla, navodi se u žalbi. Lagao je o svojim porodičnim vezama, rekavši da ima polubrata u Linu, u Masačusetsu, kome je želio da se pridruži.
Mrndžić je lažno tvrdio da se plaši "povratka“ u svoju kući u Nevesinju, gdje je rekao da će biti maltretiran, proganjan i zatvaran od strane Srba na tom području, dijelom zbog njegovog navodnog bjekstva iz njihovog zarobljeništva, ali i zbog toga što je bio Musliman, nastavlja se u pritužbi. Sve u svemu, Mrndžić je lažno tvrdio da je bio meta vrste progona koji je vršio nad drugima.
Pošto su prevarili američke imigracione vlasti, Mrndžić i njegova supruga stigli su u Sjedinjene Države 4. marta 1999. godine, navodi se u prijavi. Nastanio se u Masačusetsu i ubrzo kasnije dobio karticu socijalnog osiguranja. Mrndžić je dobio status stalnog boravka u oktobru 2008. godine, naturalizovan je kao američki državljanin sljedećeg aprila, a američki pasoš je dobio dva mjeseca kasnije.
Ali Mrndžićeve laži su ga na kraju sustigle. U martu 2022. godine, agenti su ga suočili sa pisanim izjavama koje je prethodno dao istražiocima MKSJ, što je dovelo do priznanja Mrndžića da je zaista bio stražar u Čelebićima i da su dijelovi njegovog zahtjeva za izbjeglice lažni, navodi se u žalbi. Međutim, on je negirao da je ikada učestvovao u bilo kakvom nasilju nad zatočenicima, ili čak bio svjedok. U drugom intervjuu nedjelju dana kasnije, Mrndžić je ponovo insistirao da nikada nikome nije naudio kao stražar u Čelebićima.
U ponedjeljak su se agenti DHS-a sastali sa Mrndžićem u njegovoj kući u Svampskotu. Ovaj put je, prema pritužbi, "rekao da se stidi načina na koji je došao u Sjedinjene Države. Identifikovao se i na dva video-snimka snimljena u Čelebićima 1992. godine, na kojima se pojavljuje u uniformi sa puškom."
Mrndžić je dalje "poimenično identifikovao fotografije mnogih drugih stražara koji su radili u logoru 1992. godine", navodi se u prijavi.
"Međutim, on je i dalje negirao da je umiješan u direktan ili indirektan progon zatvorenika u Čelebićima", zaključuje se.
Nejasno je kako se Mrndžić izdržavao u SAD, iako javna evidencija pokazuje da je radio kao menadžer supermarketa u Novoj Engleskoj.
Ako bude osuđen po sve četiri tačke, Mrndžić se suočava sa maksimalnom ukupnom kaznom od više od 40 godina zatvora i novčanom kaznom do 500.000 dolara, prenosi "SerbianTimes".
