Kamere koje su navodno skinute sa ulaza u Boru u kojem živi porodica nestale Danke Ilić se trenutno vještače u Beogradu. Radi se o 3 kamere iz Bora, kao i dvije kamere iz Banjskog polja u kojem je djevojčica nestala.
Podizanje optužnice
Vještačenje bi trebalo da bude gotovo za sedmicu dana, a svi se pitaju da li se na tim snimcima krije istina o Danki i šta uopšte znači to vještačenje, obzirom da je rok za podizanje optužnice protiv Dejana Dragijevića i Srđana Janković, osumnjičenih za njeno ubistvo, 26. septembar.
- Ne mora da znači da je riječ o nečem novom, ali jednostavno javnost nije bila upućena u to. Moguće da imaju neki dokaz, moguće da imaju sve vrijeme, ali su sada odlučili da sa tim izađu u medije. Ovo su sve predistražne radnje koje mogu da se nastave i kada se podigne optužnica, odnosno da se nastavi sa prikupljanjem dokaza. Validnost dokaza ocjenjuje sud. Slobodna ocjena dokaza kao jedno od načela, daje mogućnost sudu da odlučuje na osnovu svog slobodnog uvjerenja, ali tako da to uvjerenje mora proizaći iz savjesne i brižljive ocjene dokaza i rezultata cjelokupnog postupka. Inače, rok za podizanje optužnice protiv osumnjičenih se bliži, ali ja iskreno ne vjerujem da će ih pustiti napolje, već da će im produžiti pritvor - rekao je forenzičar Časlav Ristić za Telegraf.rs.
Četiri mjeseca istrage
Podsjetimo, slučaj nestanka dvogodišnje Danke Ilić već četiri mjeseca je u fazi istrage, a optužnice za ubistvo još nema ni u najavi. Maksimalan period koji osumnjičeni Dejan Dragijević i Srđan Janković mogu da provedu u pritvoru čekajući optužnicu je šest mjeseci. Dakle, ukoliko optužnica ne bude podignuta do 26. septembra, njih dvojica će biti pušteni na slobodu.
Slučaj ubistva Danke Ilić prijeti da postane jedan od onih koji nikada nisu riješeni. Zbog toga što je od hapšenja osumnjičenih prošlo više od četiri mjeseca a, prema do sada poznatim informacijama, i dalje nema konkretnih dokaza, počele su ponovo da kruže glasine da je dijete živo i da je u inostranstvu.
Na dva ključna pitanja nema odgovora, gdje se nalazi tijelo djeteta i kako na mjestu zločina nisu pronađeni djevojčicini DNK tragovi?
Brojne analize
Do sada je analizirano više od 500 tragova pronađenih na različitim predmetima, uključujući automobil, pantalone, sjekiru, noževe, motornu testeru i tepih, a veći dio stvari iznesen je iz kuće porodice Dragijević. Ni na jednom predmetu nisu pronađeni DNK tragovi djevojčice. Također, kapljica krvi otkrivena u automobilu, koja je mogla da bude krunski dokaz, nije Dankina. Krv pronađena u službenom automobilu, kao i ona uočena na pantalonama Dragijevića, navodno pripadaju njemu.
Dvojica osumnjičenih najprije su u policiji priznali zločin i dali detaljne iskaze o tome šta se dogodilo, ali još nije utvrđeno da li su govorili istinu. Pred tužiocem je Dragijević priznao djelo, ali je ispričao da je on premještao tijelo, što je bilo u suprotnosti sa onim što su ispričali u policiji. Međutim, zatražio je da bude dopunski saslušan od strane Višeg javnog tužilaštva u Zaječaru, te je na saslušanje doveden 11. jula i tada je negirao da je učestvovao u ubistvu djevojčice.
Negirao krivicu
Tako se njegov iskaz poklopio sa iskazom drugog osumnjičenog, Srđana Jankovića, koji se najprije branio ćutanjem, a potom odlučio da želi da bude saslušan i u potpunosti je negirao krivicu.
Iako je priznanje dato u tužilaštvu validan dokaz, ono ne može da bude i jedini dokaz. Međutim, nakon što je Dragijević "promijenio ploču", ni iskaza više nema. Pritom, nedostatak dokaza može da dovede do potpunog obustavljanja krivičnog postupka.
Tužilaštvo optužnicu može da podigne, ali je potrebno da je potvrdi sud. Ukoliko pred sud pristigne optužnica bez dokaza, ona može da bude oborena. Ukoliko bi Viši sud odbio optužnicu, a Apelacioni sud potvrdio tu prvostepenu odluku, Dragijeviću i Jankoviću ne bi moglo da se sudi čak ni ako naknadno budu prikupljeni dokazi protiv njih.
Sve to vodi do činjenice da tužilaštvo ima dvije opcije - da podigne optužnicu ili da, po isteku šest mjeseci, osumnjičene pusti iz pritvora i nastavi da prikuplja dokaze, s obzirom na to da, nakon puštanja osumnjičenih na slobodu, ne postoji zakonski rok u kojem istraga mora da bude završena, s tim što suđenje mora da počne u razumnom roku, kako ne bi došlo do zastarijevanja slučaja.
I dalje ostaje misterija kako na osnovu priznanja osumnjičenih nije pronađen nijedan dokaz. Takva situacija ukazuje na mogućnost da su osumnjičeni dali u potpunosti lažno priznanje ili da su barem neki dijelovi priznanja, koji bi mogli da budu ključni, bili neistiniti.
