Ispitivanje okrivljenog svjedoka Srđana Lalića danas je nastavio Miloš Budimir.

Budimir: U vezi sa Radojevićem si spominjao Vibora. Da li si ikad bio u njegovoj kući?

Lalić: Vi ste po enterijeru spomenuli da je to njegov dom, ja nisam bio tamo. Vi ste zaključili da je Radojević kod njega.

Budimir: Ja Vibora znam više od 20 godina, nikada ga nisam spomenuo kao Vibora, zvali smo ga Biba. Kako ti znaš da je Vibor?

Lalić: Nije istina da ga tako zoveš, više puta ste ga preda mnom zvali Vibor.

Budimir: Da li si bio na svadbi mog brata?

Lalić: Bio sam u pratnji sve vrijeme, a konkretno u prostoriju gdje je bila svadba sam ušao kasnije.

Budimir: Ko je bio u kolima?

Lalić: Ti, ja i Veljko, dok je bila ceremonija u crkvi.

Budimir: Da li si pripremao likvidaciju Uroša Stipića?

Lalić: Nisam ga ja pratio, već Baba Jaga, odnosno Simke, neki njegov neprijatelj. Pomogao sam Nemanji Simiću da stavi GPS.

Budimir: Pokazivao si nam da pratiš Simića na svom epl laptopu i da planiraš njegovo ubistvo?

Lalić: Ja tada nisam ni imao epl laptop. Ja ne znam ni da je pripremano njegovo ubistvo. Koliko ja znam ništa nije planirano i s tim momkom se ništa nije desilo.

Budimir: Da li ti je poznato ime Aleksa Janković u vezi sa prebijanjem ljudi na stadionu?

Lalić: Ko je Aleksa?

Budimir: Navijač kog je dovela navijačka grupa jer je suparnik druge navijačke grupe. Ti i ja smo ih sreli, ti si insistirao da se vratimo, a ja sam rekao da idem kući, da me supruga i djeca čekaju da večeramo. Naredio si mu da se skine go.

Lalić: Ja nisam bio prisutan kad je neko bio go. Vidio sam slike događaja kad nismo bili pretučeni ni ti, ni ja, ni Veljko, ni Marko.

Budimir: Dečko je imao teške tjelesne povrede, nanijete od strane Lalića. Udarao ga je motkom po zadnjici i butinama. Tukao si ga tri-četiri sata.

Lalić: Nemoj da lažeš, nikoga ja nisam tukao.

Šaranje Radojevićevog grafita

Budimir: Rekao si da je Radojevićeva "s klasa" odvezena do granice sa Kosovom. Kako?

Lalić: Auto-putem. Ja sam dobar dio puta prespavao.

Budimir: Sigurno onda postoje snimci sa naplatnih rampi?

Lalić: Jedne se sjećam sigurno jer smo se u blizini rampe našli.

Budimir: Preko kog prelaza je prevezeno?

Lalić: Ne znam, to je prevezao ovaj tvoj Albanac s kojim si radio travu.

Budimir: Odakle mu sve te nekretnine i auto?

Lalić: Ne znam, ja mu nisam bio knjigovođa.

Budimir: Ko su momci koji su išarali grafit brata Zdravka Radojevića?

Lalić: Ne znam.

Budimir: Kako mu se zvao pokojni brat?

Lalić: Ne znam. Ne mogu da se sjetim ni kako je izgledao.

Budimir: Kako znaš onda da je to grafit njegovog brata?

Lalić: Pitaš me gluposti. Cijeli Beograd zna gdje je mural Radojeviću. Imaš slike i u optužnici, otvoriš pa vidiš sliku.

Budimir: Kako je umro Radojevićev brat?

Lalić: Ne znam.

Budimir: Koliko puta je išaran grafit?

Lalić: Ne znam. Rekao sam da znam za jedan put.

Budimir: Ja ću da ti kažem da je prešanar dva ili tri puta. Da li znaš ko je naložio?

Lalić: Ne znam.

Budimir: Da li znaš da sam ja sa Zdravkom tražio momke koji su šarali?

Lalić: Nije me zanimalo, ne znam.

Budimir: Kako se zove Arezanović?

Lalić: Ne znam, zvali ste ga Pile i Anonimus. Vidio sam ga više puta. Kad smo pričali među sobom zvao si ga Arezanović. Nisam zapamtio njegovo ime.

Budimir: Da li si u spisima pročitao njegovo prezime?

Lalić: Ne, simptomatično je prezime, a i zapamtio sam jer je nešto bio hapšen.

O Gligorijeviću

Budimir: Pošto me je promašio, da li je negdje ostala rupa?

Lalić: Jeste. Metak smo izvadili i uništili. Zid je izudaran, ali mislim da bih mogao da nađem rupu.

Budimir: A ako nema rupa?

Lalić: Jedino ako je neko zakrpio.

Budimir: Da li je Radojević dolazio u moju kuću? Na rođendane moje djece?

Lalić: Znam da je jednom bio pozvan, ne znam da li je bio.

Budimir: Kada smo se okumili?

Lalić: Ne znam, nisam te tada poznavao.

Budimir: Da li si ti dolazio na moj rođendan ili rođendana moje djece?

Lalić: Sigurno se sjećam jednog rođendana tvog djeteta.

Budimir: Da li si vidio Radojevića?

Lalić: Nisam.

Budimir: Koliko puta sam bio u tvojoj kući?

Lalić: Kojoj?

Budimir: U stanu koji sam i iznajmljivao.

Lalić: Ti nisi iznajmljivao stan, ja sam bio u stanu na Mirijevu koji si kupio.

Budimir: Koliko si puta bio u kući mog oca?

Lalić: Kad smo palili stvari Gligorijevića i mislim da sam bio još jednom. Ne, tri-četiri. Dva puta smo ulazili u kuću, bili smo i u dvorištu.

Budimir: Koji je raspored prostorija?

Lalić: Desno je dnevna soba, pravo pa lijevo je toalet, prao sam ruke poslije vještačke krvi.

Budimir: Rekao si da je Mitrović stajao sa Braćom Budimir i pričao da je njegova sestra na kamati kod Radojevića. Kako se zove Mitrović?

Lalić: Dragan.

Budimir: Da li možeš da preciziraš da li je Mitrović za kamatu pričao meni ili Marku?

Lalić: Bilo je tu više ljudi, obojica ste bili tu.

Budimir: Jesmo mi sijamski blizanci, uvijek smo obojica tu?

Lalić: Niste uvijek obojica tu.

Budimir: Koliko stanova posjeduje Radojević?

Lalić: Znam da ima barem dva. Iz priče zato što smo planirali te opservacije i ranije. Tvoj i Radojevićev, uslovno rečeno, sukob... Vas dvojica ste se odaljili, tako da nije bilo više mogućnosti da ga namjestiš. O Radojevićevom ubistvu se pričalo i ranije, prije otmice i ubistva. Kad je bio otet tražili smo ključeve drugog stana i razmišljali smo da li da neko ode da uzme u stan u kom mu živi žena i da uzme neki novac, ali se od toga odustalo jer se nije znalo da li postoje neke kamere.

Lalić "spustio" Budimira

Budimir: Rekao si da je u pratnji Lazara Vukićevića bio "audi a4". Koje boje?

Lalić: Tamno plave ili lila.

Budimir: Rekao si da je Đurić navodno pokupio Lazara na parkingu u Radničkoj. Da li si to vidio?

Lalić: Nisam mogao da vidim, ja sam bio s tobom u kući. Dobijali smo obavještenja o tome šta se dešava.

Budimir: Koliko je Lazar bio udaljen od mene kad je pucao?

Lalić: Ne mogu da procijenim. Ti znaš, maloprije si priznao da sam ti spasio život i priznao si da je Mitić mrtav. Možda pola metra. Odmah si ga i udario, tim udarcem si pokušao da ga spriječiš.

Budimir: Kako je moguće da me nije ubio?

Lalić: Nažalost nije.

Budimir: Pa kako nije?

Lalić: Pa to bi on mogao da nam kaže da ga nisi ubio.

Budimir: Nikog ja nisam ubio.

Lalić "navukao" Budimira

Budimir: Za šifru si rekao da će Spasojević da govori o tome. Da li ti komuniciraš sa Spasojevićem?

Lalić: Ne, pretpostavio sam jer je Spasojević bio prisutan, a on mora da kaže sve.

Budimir: Gdje si me pokupio nakon što sam parkirao smarta?

Lalić: Malo dalje od automobila, kod pješačkog ostrva kod klinike Aurora?

Budimir: Kojim autom si navodno došao po mene? Hrvatin spominje nekog audija.

Lalić: Došao sam škodom, mislim da sam se tog dana vidio sa Hrvatinom u audiju, ali sam po tebe sigurno došao škodom.

Budimir: To se ti i Hrvatin dogovorite. Kako znaš šta sam ja pričao Hrvatinu ako nisi učestvovao u razgovoru?

Lalić: Ostao mi je u sjećanju sa grupa, govorili smo o tome. Ja tu nisam operativno učestvovao, ti si preuzeo inicijativu.

Budimir: Što se tiče ubistva Mitića, rekao si da smo Aleksa Stošić i ja otišli zajedno iz restorana sivim golfom.

Lalić: Ja sam rekao da ste u pratnji učestvovali sivim golfom.

Budimir: Da li ste nakon ručka koji smo imali vidjeli Aleksu Stošića i da li je bio na ručku prije ubistva Mitića?

Lalić: Jesam. Na stadionu poslije Mitićeve otmice.

Budimir: Da li ste taj dan lično vidjeli Šarca?

Lalić: Ne, dopisivao sam se s njim.

Budimir: Navodiš tačna mjesta gdje je nađen DNK, a kažeš da ne znaš koliko si puta čitao spise. Za Mitića si opisivao šta mu se desilo, a njegovog DNK nema.

Lalić: Ko je ubio Mitića, ti ili ja?

Budimir: Ti, ti si to potpisao, nisam ja.

Lalić: Sjajno, priznao si da je Mitić mrtav.

O likvidacijama Gorana Veličkovića i Nikole Mitića

Budimir: Prešao bih na Gorana Veličkovića. Za njega si rekao da je smart parkiran kod Kliničkog centra 2. avgusta?

Lalić: Da, vidio sam gdje je parkiran. Vidio sam tebe kako izlaziš, ja sam bio u blizini. Pokupio sam te u blizini, blizu pješačkog prelaza.

Budimir: Prešao bih na Nikolu Mitića. Kažete da smo bili u restoranu na ručku. Koliko smo se zadržali?

Lalić: Naručili smo da jedemo i nismo se dugo zadržali.

Budimir: Gdje ko odlazi poslije ručka?

Lalić: Znam da smo mi koji smo učestvovali u pratnji nastavili pratnju. Ali imali smo lufta, otišli smo do stadiona prvo.

O ubistivma u Atini

Budimir: Da li je policija kad nas je zaustavila našla špijunsku opremu? Ja se dobro sjećam da sam im otvorio gepek.

Lalić: Ne znam, može biti. Ne vidim što bi to bio problem. Ljudi su izvršili kontrolu i pustili su nas. Uzeli su nam dokumenta, kratak razgovor, ne znam tačno ni da li su nas provukli kroz sistem.

Budimir: Kojim kolima smo se Veljko i ja vratili iz Atine?

Lalić: Istim kojim ste došli.

Budimir: Rekao si da smo došli do Soluna. Da li si ti vozio u povratku ispred ili iza nas?

Lalić: Ne sjećam se, rekao sam da sam vozio sporije.

Sudija: Što vam je to bitno?

Budimir: Ja ne negiram da sam bio tamo. On kaže da je vozio iza nas, a ne zna kojim smo autom išli. Prešao bih na Brašnjevića. Rekao si da smo moj brat i ja iskopali rupu gdje je lažirana njegova smrt. Kako znaš?

Lalić: Vi ste mi rekli. Ja nisam vidio kad ste kopali. Bio sam poslije na mjestu gdje je rupa. Mogao bih da je nađem. To je udaljeno nekoliko stotina metara od njihove porodične kuće. Ide se sporednim putem. Tu u njivama, kod predjela koji je pokriven žbunjem je iskopana rupa.

Budimir: Rekao si da si vidio fotografije da je Lainović mrtav? Da li si na osnovu fotografije zaključio da je mrtav?

Lalić: Ne, Miljković mi je ispričao i šta i kako. Rekao je da spržim telefon. Nije lažirana smrt, ne bi majka dolazila da ga traži, ne bi ti uzeo njegov blindirani automobil.

Budimir: Kako znaš da i to nije lažirano da se zavara škaljarski klan?

Lalić: Nije. Ja sam bio kavački klan. Razlika je jer je Lainovićeva glava bila krvava i izdeformisana, a Brašnjovićeva samo poprskana krvlju.

Budimir: Da li ti nešto znači prezime Končarvić?

Lalić: Može biti. Suštinski ne.

Budimir: Da li smo moj brat i ja posjedovali audi a5?

Lalić: Koristili jeste. Užičkih tablica.

Budimir: Nakon navodne otmice Kojića, gdje ko odlazi?

Lalić: Svi se upućujemo ka kući u Ritopeku, cijela kolona vozila. Objasnio sam sve detaljno, šta ne razumiješ? Tri vozila su išla.

Budimir: Gdje sam ja otišao tad?

Lalić: Nisam siguran da li si završio u kući, ali si se svakako udaljio. Ja sam bio okrenut ka ženi koja je vozila golfa, a poslije sam se našao sa tvojim bratom koji je vozio audija.

Budimir: Rekao si da sam bio u audiju. Ako nisam u audiju, gdje sam otišao?

Lalić: Nisam siguran da možda nisi ušao u kombi. Ali mislim da si ušao u audi.

Budimir: Da li postoje gradske i privatne kamere na putu do kuće u Ritopeku?

Lalić: Ne znam, ali znam da ne mora da se prolazi rampa.

Budimir: Rekao si da sam pokupio Gligorijevića kod beton hale na mjestu gdje nema kamerama. Da li možeš da navedeš mjesto oko Beton hale gdje nema kamera?

Lalić: Oko Beton hale više nema kamera nego što ih ima.

Budimir: A kućne kamere?

Lalić: Pa tu nema kuća.

Budimir: A zgrade?

Lalić: Udaljene su 40-50 metara.

Budimir: Da li znate oznaku tog crnog smarta?

Lalić: Ne.

Budimir: Da li znate registarsku oznaku crnog smarta svoje djevojke?

Lalić: Ne.

Budimir: Da nisi pratio smart svoje djevojke?

Lalić: A da nije možda vozila tvoja žena?

Budimir: Rekao si da je neka torba stajala u sobi kad je Gligorijević ušao. Gdje tačno.

Lalić: Ne znam tačno, ti si mi o tome pričao. Znam da je crna torba. Ja sam došao poslije. Upečatljiviji mi je bio taj događaj, nego torba.

Budimir: S kim si išao u Krnjaču poslije toga?

Lalić: Sa tvojim bratom.

Budimir: Ako je Marko Budimir došao do Ritopeka crnim smartom, a otišao škodom, šta se desilo sa smartom?

Lalić: Ne znam.

Ubistvo Ljepoja

Budimir: Kad je ubijen Ljepoja?

Lalić: Devetog decembra ujutru. Kad smo razgovarali s njim rekao je supruzi da nešto nije u redu ako se ne javi do 11. Znači bilo je oko osam. Ti si ispomagao pratnju jer si navodno imao koronu.

Budimir: Jesi vidio da sam radio pratnju?

Lalić: Jesam, poslije pratnje. Ušao si u bunker da se pozdravimo, pitao sam što si došao da nas sve zaraziš.

Budimir: Da li imaš narkolepsiju?

Lalić: Mislim da nemam.

Budimir: To je ona bolest kad čovjek samo zaspi. Da li se dešavalo da samo zaspiš kad smo u kolima?

Lalić: Desi se kad mi pade pritisak, poslije bijelog luka ili slatkog. Zaspim u prevozu, ljuljuška, trucka, a možda mi je bilo interesantnije da zaspim, nego da se družim s tobom.

Budimir: Da li pored tog tvog stanja možeš da voziš do Atine?

Lalić: Ja sam slabiji vozač, to stoji, zato kad god je išao neko drugi, ja sam bio suvozač.

Tužilac: Pitanje sadrži obmanu. Koje stanje? Rekao je da nema nijedno stanje.

Budimir: Rekao si da smo mi ponijeli špijunsku opremu. Koji mi?

Lalić: Ti, Veljko i ja. Konkretno, ja sam fizički nosio.

Budimir: Kako si ti prešao granicu sa tom opremom?

Lalić: Izvadio sam iz kutija, nisam namjeravao da prodam robu, nisam je izvozio. Nijedan uređaj nije više od 100 evra, tako da sumnjam da bi moralo da se prijavi.

Budimir: Kako smo Veljko i ja došli u Grčku?

Lalić: Ne sjećam se. Ja sam, kao slabiji vozač vozio dosta iza vas. Ne volim da žurim, ja volim i da kucam poruke i da stanem da odmorim.

Budimir: Da li smo se u Atini normalno kretali ili smo se krili?

Lalić: Za tebe ne znam šta znači normalno kretanje. Uslovno rečeno smo se slobodno kretali. Nismo mogli sa Veljkom zato što je on upadljiv, ali ti i ja smo mogli komfornije da se prošetamo. Ipak, pravili smo društvo Veljku u apartmanu i tim restoranima u koje je on išao. Veljko je krupniji, karakterističan je, a ti ljudi koje smo tražili su mogli da nas prepoznaju.

Budimir: Da li nas je policija zaustavila na rampi? Lalić: Da, ali tad sam ja vozio, to je bilo na putu od Atine do Soluna.

O ubistvu Kiće Markovića

Budimir: Prešao bih na Kiću Markovića. Rekao si da se odigrao događaj u petak, koji je datum bio?

Lalić: Novembar, možda 1. novembar, nisam siguran.

Ljubomir Kića Marković, podsjetimo, ubijen je 2019. i njegovo ubistvo nije zvanično riješeno. Lalić je ranije ispričao da su i u ovom zločinu učestvovali pripadnici Belivukove grupe.

Budimir: Rekao si da si nam dao tvoju škodu da izvidimo nešto?

Lalić: Rekao sam da mi je bilo bitno da ne izvršite tim autom neko krivično djelo. Išli ste na sastanak do balona, Miljković se vratio zadovoljan i rekao da ste upecali Kiću.

Budimir: Siguran si da sam ja bio u autu?

Lalić: Ne znam, možda su te izbacili kod prvog kontejnera, ali jesi ušao u auto. Siguran sam da ste ušli vaš četvorica. Rekoh, možda su te izbacili, možda nisu.

Budimir: Rekao si da pretpostavljaš da je vršena opservacija Kiće?

Lalić: Može biti, ali ono što je zaključak je jasno.

Budimir: Da li si gledao snimak napadača na internetu?

Lalić: Napadač, pokojni Lainović mi je lično pričao o tome. Miljković se hvalio kako je kaput odlično rješenje, jer ne može da se radi antropološko vještačenje. Vidi se čovjek koji trči.

Lalić je ranije ispričao da je Markovića ubio Ljubomir Lainović, sin pokojnog Branislava Lainovića Dugog, kog su prema Lalićevim navodima pripadnici grupe kasnije ubili.

Budimir: Pošto kažete da je ta škoda kojom je Lainović dovezen ostala na licu mjesta, a da je odvezen drugim autom, kako to znaš?

Lalić: Znaš jer smo pričali o tome, da je morao da pretrči.

Budimir: Šta je s tim vozilom?

Lalić: Ne znam

Budimir: Gdje sam ga odvezao?

Lalić: U stan pokojnog Vlastimira Miloševića, koji je Miljković oteo od porodice njegove

Budimir: Da li sam bio na utakmici Čukarički - Partizan?

Lalić: Ne znam, znam da je bio tvoj brat.

"Zašto si vozio blindu"

Budimir: Da li si zbog bezbjednosne kulture vozio blindirani auto?

Lalić: Ja nisam htio, ali Miljković je insistirao da vozim. Govorio je da sam budala što ne vozim blindirani auto. Bezbjednost mi je bila ugrožena, a do tog blindiranog automobile treba proći stepenište i treba izaći iz tog automobila. Nisam vidio svrhu.

Budimir: Na čije je ime bio auto?

Lalić: Na moje.

Budimir: Ko je još vozio taj auto?

Lalić: Vozili su ga razni. Dugo je stajao na stadionu sa sve ključevima, pa u kući Dejana Lazarevića.

Budimir: Koliko košta registracija?

Lalić: Više od 200.000.

Budimir: Zašto?

Lalić: Pa morao sam. Rekao sam da je Miljković insistirao. To je auto njegovog druga Pece.

Sud: Zašto vam je toliko bila ugrožena bezbjednost?

Lalić: Poslije poruka sa Veljkom Banovićem, MIljković je primijetio da se ja najmanje pazim i da je najlaše da udare na mene. Braća Budimir su takođe vozila blindirana vozila, Marko i Veljko takođe. Rekao sam da je besmisleno voziti blindirano vozilo ako nema vozača i obezbjeđenja. Nisam htio da se oslonim na parcijalnu zaštitu.

Budimir: Da se vratim na drogu na stadionu. Rekao si da je tamo stajala razna oprema za proizvodnju narkotika i da se tamo pravio spid. Da li je nešto pronađeno tamo?

Lalić: Nisam sigurna, sklonjeno je. Marko je organizovao, ne znam ko je sklonio. Išli smo tamo da vidimo da li ima nešto što bi nas direktno inkriminisalo.

Sudija: Kako ste znali da će biti hapšenja, pa ste sklonili

Lalić: Dejan Lazarević je govorio. Marko i Veljko mu nisu vjerovali, ali su organizovali to iz predostrožnosti.

Budimir: Da li si razgovarao sa mnom u pritvorskoj jedinici?

Lalić: Jednom za Novu godinu si prišao da mi čestitaš.

Budimir: Da li smo pričali u prolazu?

Lalić: Dvije-tri rečenice.

Budimir: Da li sam razgovarao sa Miljkovićem u pritvorskoj jedinici?

Lalić: Daj mi jedan razgovor da mi evocira sjećanje.

Budimir: Da li si ti pričao s njim?

Lalić: Nekoliko puta, vrlo kratko, prekinuli bi nas.

Lalić: "Radio sam sa Zvicerom"

Budimir: Kako si zarađivao od droge?

Lalić: Radio sam neke presjeke sa Zvicerom. On meni dođe za "Skaj", ja njemu za robu ili čekamo da se to sravni do nekih nivoa, pokupim novac od Zvicerovog ili nekog drugog kontakta.

Budimir: Znam da su tvoja tri čovjeka uhapšena u Beču 2020. Da li su oni uzimali i prodavali kokain po vašem nalogu?

Lalić: Na koga misliš?

Budimir: Krajem 2020. su pali tvoji ljudi?

Lalić: Nisam ih ja poslao.

Budimir: Kako su otišli?

Lalić: Pretpostavlajm autobusom ili kombijem.

Budimir: Da li su oni prodavali drogu koju ti je Zvicer slao?

Lalić: Koji? Stvarno je dosta ljudi uključeno. Suština je da ja tu nikog nisam poslao i nikom nisam davao platu. Ja sam sarađivao s mnogo ljudi na osnovu provizije. Sarađivao sam sa desetinama ljudi.

Budimir: Ali oni su išli po tvom nalogu. Da li su im plato advokate kad su uhapšeni?

Lalić: Ja sam mnogima plaćao advokate i ti to vrlo dobro znaš.

Budimir: Mnogo si ti dobar čovjek. Da li su ti tvoji prijatelji u Beču optuženi kao grupa?

Lalić: Ne znam.

Budimir: Da li si nekome od njuh poslao telefon u zatvor?

Lalić: Jedino što znam da nikom u Beču nisam poslao telefon, slao sam u Španiju.

Budimir: Izjavio si da je grupa imala strah za život i da nas neko prati.

Lalić: Nisam tako rekao.

Budimir: Rekao si da ti imaš razvijenu bezbjednosnu kulturu. Šta to znači?

Lalić: Ti bi odmah na fakultet, a treba prvo srednju školu da završiš.

Budimir: Kako si se pazio?

Lalić: Imao sam ogledalo kojim sam provjeravao da nije bomba ispred vozila, mijenjao sam rute često, pravio sam krugove kad izlazim iz kuće i po dolasku kući.

Budimir: Ti vidiš kad te neko prati?

Lalić: Trudim se da uočim ako postoji indicija da sam praćen.

Budimir: Podsjetiću te na jedan događaj. Jednom prilikom sam te sa Miljkovićem pratio od Hrama Svetog Save do Vojvode Stepe i to sam svirao i blicao. Bio si na suvozačkom mjestu svog auta. Kako si nas nisi primijetio?

Lalić: Pa ti si vještiji Miljkovićev operativac nego ja.

Ubistvo Vlastimira Miloševića

Budimir: Rekao si da Vlastimiru Miloševiću stavio GPS pod auto? Da li si još nekom?

Lalić: Sigurno. Možda više desetina puta.

Budimir: Da li si Pavlu Đuriću stavio ili skinuo GPS?

Lalić: Ne sjećam se.

Budimir: Sad ću da te podsjetim. Stali smo kod Hrama Svetog Save, pritrčao si nekom autu.

Lalić: To nije bio auto Pavla Đurića. Bilo je treće lice, neki Marko. Pratio sam ga da vidim da li prodaje neku drogu.

Budimir: Što bi to radio?

Lalić: Ti mi reci. Možda je trebalo da ga spriječim da prodaje drogu u Beogradu.

Budimir: Kako ti, ako ne znaš ko je stavio GPS, znaš gdje je bio?

Lalić: Ali to nije auto Pavla Đurića.

Budimir: Kada si Pavlu Đuriću stavio GPS?

Lalić: Rekao sam više puta da ne znam da li sam ga pratio.

Budimir: Znam da si ga pratio preko GPS. Da li si ga pratio svakodnevno i planirao da bude ujutru jer si primijetio da se kreće prije podne?

Lalić: Ne znam.

Budimir: Da li je on izboden nožem?

Lalić: Jeste.

Budimir: Kad je to bilo?

Lalić: U jutarnjim časovima.

Budimir: Kako si znao kuda se kreće?

Lalić: Nisam ni rekao da sam pratio kretanje.

Budimir: Gledali smo ga, pokazivao si.

Lalić: Je l' pisalo negdje Pavle? Pratio sam mnoge ljude, ne znam sve, radio sam po nalogu Veljka i Marka.

Budimir: Od kad datira tvoj sukob sa Pavlom Đurićem?

Lalić: Nisam siguran. Nismo imali veći fizički ni verbalni okršaj.

Budimir: Zbog čega si htio da ga ubiješ?

Lalić: Nisam želio. Miljković me je pritiskao da mi se oduži za šine.

Budimir: Gdje je izboden Pavle Đurić?

Lalić: Ne znam, nije mnogo, to su dvije kopče.

Budimir: Šta bi bilo da mu je zakačio aortu?

Lalić: Šta bi bilo da si otišao 2019. da prijaviš policiji.

Budimir: Da li je vaš sukob bio oko droge u Evropi?

Lalić: Može biti.

Budimir: Da li si se tada jedva izvukao da ne odeš na robiju zbog njega?

Lalić: Kako sam ja to radio? 

Budimir: Pobjegao si iz Češke.

Lalić: Nikada nisam imao potjernicu, nikada nisam bio osumnjičen ni za jedno krivično djelo u inostranstvu.

Budimir: Da li si platio da neko drugi preuzme odgovornost?

Lalić: Nikom nikada nisam platio.

Budimir: Što si ga izbo? 

Lalić: Nisam. 

Budimir: Što si naložio?

Lalić: Ne bih to tako formulisao.

Budimir: Platio?

Lalić: Da.

Budimir: Da li je u Evropi kokain stizao lično tebi?

Lalić: Kako kad. Bilo je kad sam ja preuzimao, bilo je kad je išlo na adresu kupca. Ti znaš bolje. Treba li da te podučavam poslu s drogom?

Budimir: Može, poduči me.

Lalić: Pokušao sam na slobodi, nije ti išlo.

Lalić: "Bolje da si se bavio statistikom nego ubistvima"

Lalić: Apsolutno sam siguran da si Lazaru Vukićeviću nasilno gurnuo dršku od metle u anus. Siguran sam da si Mitiću metalnom četkom strugao mošnice.

Budimir: To si siguran, a ovo drugo nisi siguran? Ako je bio tu treba da se sjeća. Evo na primjer, za Gligorijevića.

Lalić: Za Gligorijevića sam siguran da si bio ti.

Belivuk: Kako možeš da budeš tako nesiguran da si 122 puta rekao nesiguran?

Lalić: Bolje da si se bavio statistikom nego ubistvima.

Budimir: Ja se ubistvima nisam bavio.

Lalić: U ovakvom predmetu, sa ovoliko krivičnih djela, ja ne mogu da budem apsolutno siguran o svemu. Za ono što nisam siguran, ja se ogradim. Sad mi postavljaš pitanja, zato to služi, sad mi spomeni svaki od 122 slučaja, pa da raščivijamo.

Budimir: Ti ćeš da praviš lapsuse i to je to. Da li si koristio internet za pripremu uvodnog izlaganja?

Lalić: Odakle mi internet?

Budimir: Bio si kući. Bio si na slobodi.

Lalić: Nisam.

Budimir: Da li si gledao spise predmeta i koliko puta?

Lalić: To postoji u spisima predmeta. Dva puta sam gledao spise predmeta iz pritvorske jedinice. Optužnicu sam čitao više puta, a slušali smo je i ovdje više puta.

Budimir: Da li si koristio prostor na stadionu ispod južne tribine?

Lalić: Ekskluzivno ja ne, ali mi da - ti, ja, Veljko, Marko.

Budimir: Ja sam jednom bio tamo na tvoj poziv, ne znam da li se sjećaš. Da li sam imao ključ?

Lalić: Nisi, ja sam imao. Prostorom su se služili navijači.

Budimir: Da li se sjećaš da si mi rekao da je tu trebalo da se krije droga?

Lalić: Ne mogu da se sjetim, ali ne znam što bismo to koristili, kad smo imali drugo, bolje mjesto.

Budimir: Pa bilo je džabe, da se ne trošiš.

Lalić: I ovo je bilo džabe. Krili smo i ti i ja.

Budimir: Da li je nađena neka droga u tim prostorijama?

Lalić: Ne znam, ali ja nisam koristio prostorije ispod, samo iznad. Prostorije ispod južne tribine nisam koristio. Ilija Kovačević i ja nismo koristili ispod, samo iznad. Tu je bila rešetka sa ključevima i drugi navijači nisu imali ključeve. U prostorije ispod su ulazili navijači.

Budimir: Da li je I.S. možda tu ostavio neku drogu?

Lalić: Ne znam zašto bi ostavljao tu neku drogu.

Budimir: Da li je I.S. konzumirao drogu? 

Lalić: Ne. 

Budimir: Da li je Ilija Kovačević učestvovao u prodaji droge?

Lalić: Da ja znam ne.

Budimir: Što si se naljutio na Hrvatina kad je pokušao da ga nagovori da prodaje drogu?

Lalić: Ne sjećam se da mu je ponudio, ali da jeste, vjerujem da bi negodovao jer je imao legitiman posao, nije mu to bilo potrebno.

Budimir: Da li vam je neko kod Ilije Kovačevića ostavljao pare za narkotike?

Lalić: Ne. 

Budimir: Da li mu je poslije našeg hapšenja ostavljena veća količina novca?

Lalić: Ne znam, bio sam uhapšen, ti očigledno znaš bolje nego ja.

Budimir: Neće da kaže da su Iliji Kovačevića ostavljali novac za drogu.

Lalić: Otkud ja znam, ja pare nisam ni dobio, ja sam bio u pritvoru. Ne možeš da izmišljaš i da praviš neku enigmu. Reci s kim sam pričao o tome. 

Budimir: Da li ste stan u Rakovici platili u gotovini ili kako?

Lalić: Plato sam preko računa. Znam da si ti stan u Kotežu prije nekoliko godina kupio kešom od droge, ali to obično ne može tako da se kupi. Mislim da si plato 35.000-40.000. Stan nije uknjižen, ne znam ni da li je legalizovan, ti to držiš na ugovoru.

Budimir: Kako znaš da je moj?

Lalić: Rekao si mi.

Budimir: Pa mogao sam da slažem. Mogao sam da kažem da sam kupio vilu na Dedinju, je l' bi mi povjerovao?

Lalić: Ne, jer sam u ovom stanu bio.

Budimir: Pokušao si da uplatiš veću svotu novca u vezi sa lokalom. Kakav je problem izbio?

Lailć: Ne mogu da se sjetim, ali sutradan sam uplatio.

Budimir: Da li su iz banke zvali policiju?

Lalić: Može biti.

Budimir: Da li si snimao telefonom?

Lalić: Može biti.

Budimir: Da li su te uhapsili?

Lalić: Ne, nisam bio hapšen prije ovoga. Nisu imali za šta da me uhapse, nisam napravio problem. Je l' ovo u vezi s nekim ubistvom?

Budimir: Ima u vezi sa tvojim nekretninama.

Lalić: Pa ti se onda zaposli kao vještak.

Budimir: Taj dan sam bio na stadionu, ti si došao, rekao da si pobjegao iz banke i pokazao si mi snimak. Zašto taj dan nisi uplatio pare u banci. Da li zato što nisi imao potvrdu?

Lalić: Ne, imao sam sve. Mislim da je razlog što je službenicu mrzilo da se bavi time, tražio sam da pričam sa šeficom, sutra je sve bilo riješeno. 

Budimir: Gdje ti je taj snimak?

Lalić: Opiši mi taj fantastičan snimak i da li na njemu ima neko krivično djelo, neki prekršaj, nešto fascinantno.

Budimir: Prošli put sam pitao ko ti je poklonio "roleks". Rekao si šta te briga.

Lalić: Ja sam tebi jednom spasio život. Ti stojiš ovdje zahvaljujući meni.

Budimir: Nisi mi spasio život.

Lalić: Nisi? Kad je Lazar Vukićević pucao na tebe. Jesi mi kupio nešto zato što sam ti spasio život?

Budimir: Je l' treba i ja da ti kupim "roleks". Nikada mi nisi spasio život.

Lalić: Nije ti život spasio Nemanja Đurić, nije ti spasio rođeni brat, ja sam ti spasio život.

Budimir: Rekao je prijatelj. Neka kaže ime i prezime.

Lalić: Je l' moram da kažem, postoji u spisima predmeta?

Budimir: Je l' to Igor Munjić?

Lalić: Jeste.

"Lalić me je vrijeđao"

Sudija je Budimiru objasnila da su mu omogućene slušalice, kako bi na mjestu odakle postavlja pitanja jasno mogao da čuje Lalića, s obzirom na to da se na prethodnom ročištu žalio da ga ne čuje, te je Lalić morao više puta da ponavlja.

“Sudija, prije svega imam nešto da kažem u vezi sa prethodnim suđenjem. Prilikom mog ispitivanja, ako ste primijetili, Lalić me je vrijeđao, a ja njega nisam uvrijedio nijednom riječju. Ne znam šta misli da će da laže i izmišlja. Ako ja njega uvrijedim, kaznite me maksimalnom novčanom kaznom, a ako on uvrijedi mene ili bilo koga, kaznite i njega”, rekao je Budimir.

Budimir: Prošli put je Lalić rekao da će ostali svjedoci saradnici sigurno da pričaju o Perenčeviću. Lalić je rekao da će sigurno da priča o tome. Zašto izvrće, zašto je kad ga je Miljković pitao kako zna, rekao da pretpostavlja da će ostali da pričaju o tome?

Lalić: Pretpostavljam, je l' ti lakše? Ubijeđen sam u to.

Budimir: Rekao si "vidio sam kada je tvoj drugar ubacivao u gepek", 22. decembar, kada pričaš o kalašnjikovima, a onda kažeš da je pratnja organizovana, a da si ti išao naprijed.

Lalić: Nisu se ubacivala u vožnji, nego kada se stajalo.

Budimir: To je vezano za oružje iz Loznice.

Lalić: Miljković i ja smo opservirali i kuću i dvorište. Krenuli smo prvi kao čistač.

Budimir: Pitao sam, za Veljka Banovića, odakle smo slikali, gdje je to bilo na Gornjem Milanovcu. To su 862 kvadratna kilometra, gdje tačno?

Lalić: Ne znam tačno, nisam bio, ali mogu da opišem kuću, pomoćne objekte, njega kako ste slikali kako puši cigaru. Neko od vas trojice je slikao, ne znam tačno ko. Vidio sam te slike. Mogu sve da opišem, terasa, orman na terasi.

Budimir: Kako znaš da je njegova kuća?

Lalić: Zato što je bio na slikama, a znam i sa ranijih fotografija na skaju, gdje se sam slikao. Prepoznao sam i terasu na kojoj ima ormar.

Budimir: Da li bi mogao da nam pokažeš na mapama.

Lalić: Nisam siguran, ali bih 100 posto mogao da prepoznam kuću, mogu i da je opišem. Ona je nekih stotinak metara od glavnog puta.

Budimir: 23. decembra si rekao, u vezi sa brisanjem sa snimaka sa stadiona da je jedan od portira prijatelj braće Budimir?

Lalić: Vi ste mi rekli

Budimir: Da li je još neki portir moj prijatelj?

Lalić: Ne znam. 

Budimir: Da li si se rukovao s nekim portirom?

Lalić: Moguće.

Budimir: Je l' ti prijatelj?

Lalić: Nije.

Budimir: Znači ovaj što se ja pozdravim s njim mi je prijatelj, a ovaj što se ti pozdravljaš s njim nije ti prijatelj. Da nije tvoja majka zakopala pare kod mog oca na plac?

Lalić: Ne, ali je tvoja žena tvoje pare. Imala je "Skaj". Pričali smo o tome, vozila je "BMW" bez radnog staža.