Gajićev iskaz je, kao dokaz tužilaštva, pročitan na nastavku suđenja za ubistvo Krunića, a tokom dana se očekuje i Gajićevo svjedočenje, ali je pretres prekinut kako bi se odbrana spremila za njegovo direktno ispitivanje.

Republičko javno tužilaštvo RS za izvršenje, planiranje i organizovanje ubistva Slaviše Krunića, njegovog tjelohranitelja Žarka Pavlovića i ranjavanje vozača Gorana Ilića tereti Benedija Đukanovića i Emilija Balda, dok je Gajić optužen za pomaganje ubistva. U zločinu je učestvovao i Željko Kovačević, koji je tokom napada ubijen u razmjeni vatre.

Pročitani iskazi optuženih

U sudnici su pročitani iskazi iz istrage svih optuženih. Đukanović i Baldo su u iskazima negirali povezanost za zločinom. S druge strane Gajić je u iskazu rekao da se kaje i da mu je žao što je pričao s Kovačevićem, jer je “svjestan da je time doprinio” izvršenju krivičnog djela. Dodao je i da mu je žao što nikome nije rekao o čemu se Kovačević raspitivao, pa makar i da ja sam stradao.

Gajić je iskazu naveo da je u “Sectoru” radio od 2008. godine. Prvo kao obezbjeđenje u “Mercatoru”, a onda godinama u službi Intervencije, kada je prešao na poslove ličnog Krunićevog obezbjeđenja. Mjesec dana je bio u Krunićevoj pratnji, da bi potom radio na obezbjeđenju njegove žene i djece.

Pojasnio je da optužene ne poznaje, te da se znao samo s Kovačevićem. Znao je da on daje novac na kamatu i tražio je da mu pozajmi 700 KM jer je imao “kockarskih dugova”. Dogovor je, kako kaže, bio da mu vrati 1.000 KM. Vratio je 300 KM, a onda je Kovačević završio u zatvoru. Kada je izašao, na dva mjeseca prije Krunićevog ubistva, tražio je da se sastanu i tada ga je pitao kako će riješiti dug.

Kovačeviću otkrio detalje o obezbjeđenju

“Tada me je prvi put pitao za Krunića, njegovu vikendicu u Glamočanima, pitajući imali li kamera i slično. Shvatio sam da je tamo već bio jer je pominjao kameru na plasteniku. Interesovao se za raspored kamera, ali mu ništa nisam rekao, jer nisam ni znao”, rekao je Gajićev, navodeći da mu je “bilo sumnjivo” što se Kovačević o tome raspituje.

Pojašnjava da je kasnije sakupio još 300 KM i zvao Kovačevića da mu vrati novac. Kada su se sastali kaže da je Kovačević galamio na njega u autu, jer je preko telefona pominjao dug. Tada ga je, kaže, direktno počeo ispitivati o Kruniću. Kovačević je ustvrdio kako Krunića često, sa obezbjeđenjem, viđa u piceriji “Moretti” u Glamočanima pa ga je pitao da li tamo često bude. Gajić kaže da mu je tom prilikom ispričao koliko ljudi bude u Krunićevom obezbjeđenju, koje oružje nose i slično.

“Ne znam zašto Krunića nisam obavijestio o čemu se Kovačević raspitivao, a još sam znao da je kriminalac”, rekao je, između ostalog, Gajić.

Kovačević ga je ponovo o Kruniću ispitivao kada je jednom prilikom došao pred njegovu kuću, ali razgovor nisu nastavili jer su naišli Gajićeva kćerka i punica, dok Kovačević tada dug nije pominjao. Kasnije su se našli na jednoj benzinskoj pumpi i kaže da je Kovačević odmah započeo priču o Kruniću, pitajući koliko često bude u vikendici u Glamočanima i slično.

Renoviranje stana i odlazak u vikendicu

Tada mu je saopštio da će Krunić na vikendici biti narednih 7 do 10 dana, jer je započeo s renoviranjem stana. Kovačević mu je tada rekao da je to njemu vrlo bitna informacija, te da nije ni svjestan koliko bitna. Čak ga je upozorio da nikome ne govori o čemu su razgovarali, jer obojici “može otići glava”.

“Nikome o tome nisam govorio jer sam se plašio za svoju porodicu i sebe.”, naveo je u iskazu.

Dodao je i da mu je Kovačević obećao da će častiti “kafom”, a prisjetio se da ga je na dan ubistva 22. aprila zvao nepoznat broj i javio se Kovačević. Oko 17 su se našli na jednom parkingu kada ga je samo pitao “da li je Krunić gore”, a on mu odgovorio da jeste.

Zbog rođendana mijenjao smjenu u vrijeme ubistva

Gajić je objasnio da je kritičnog dana trebao da radi drugu smjenu, ali je 21. aprila tražio od kolega da se mijenjaju za smjenu jer je 22. trebao ići na dječiji rođendan. I bio je na rođendanu do 19.20 časova, a kasnije kaže svratio do “Mercatora” i onda je otišao kući. Oko 23 časa su ga pozvale kolege i rekli mu da je Krunić ubijen, pa su zajedno otišli u UKC RS da vide šta se desilo.

Gajićev branilac, advokat Marinko Brkić prigovarao je kompletnom zapisniku smatrajući da je to nezakonit dokaz. Naime on tvrdi da Gajić tada uopšte nije imao branioca kojeg mu je postavio sud ili izabrao on ili njegova porodica, već tvrdi da je imao branioca kojeg mu je “postavila policija”. Radilo se o Aleksandri Metlić. Iako u zapisniku Gajić navodi i potpisuje da je to “njegov branilac” Brkić tvrdi da njegov klijent pravne detalje ne zna, jer je po zanimanju mesar.

"Policija postavila branioca"

Osporavao je sve što je učinjeno za vrijeme dok je Metlićeva bila Gajićev branilac, napominjući da je njegov klijent tada ispitan kao osumnjičeni za ubistvo, a ne za pomaganje ubistva.

“Iz iskaza se vidi da on nije znao da će Krunić biti ubijen. On nema znanja o tome, a prema tome nema ni plana, ni direktnog umišljaja što mu se stavlja na teret, a zakon kaže da mora biti svjestan posljedica. U “medijskoj optužnici” navođeno je da je Gajić sve radio zbog kockarskog duga. Ma dajte zbog 300 KM duga?!”, vikao je Brkić.

Oko njegovih prigovora u sudnici se vodila burna rasprava i Brkić je zatražio da se Gajić sasluša kao svjedok odbrane na sve okolnosti koje su dovele do njegovog ispitivanja, te kako je tada i šta s njim rađeno. Napravljena je pauza kako bi se odbrana spremila za to svjedočenje. Nakon toga izvođenje dokaza će, po svemu sudeći, biti završeno. Očekuje se da će sud potom odredi datum za iznošenje završnih riječi.

Kovačević otišao s nepoznatim ljudima

Benedi Đukanović i Emilijo Baldo su u svojim iskazima opisali kako se poznaju sa Željkom Kovačevićem, potvrđujući da su kritični dan bili s njim u kafiću “Pink”. Đukanović je naveo i da se sa Kovačevićem, u crvenoj “corsi” odvezao do Zalužana. Tu se, kako tvrdi, Kovačević sastao s nekim ljudima koji su bili u automobilu “Tiguan”. Tvrdi da je iz auta vidio da su imali “neprijatan razgovor”. Naveo je i da je Kovačević otišao s tim ljudim, u njihovom vozilu. Budući da ga nije mogao odvesti, Đukanović tvrdi da je sjeo na autobus i otišao kući.

Tu noć, Đukanovića je policija zaustavila u Derventi u “Golfu 7” i on tvrdi da je nakon toga, preko Zvornika, otišao u Srbiju. U Novom Sadu je, kaže, bio 15 dana, a za ubistvo je saznao tek naknadno, tvrdeći kako u medijima u Srbiji taj slučaj nije bio toliko “ispraćen”.

Potom je otišao u Budimpeštu gdje je kratko radio na autopraoni, a zatim u Austriju. Nije imao novca da se vrati u BiH, a vratio se tek kada je dobio novac i to od ljudi koji su na njega navodno otvorili neku fiktivnu firmu. Tvrdi da je taksijem došao u Sarajevu i otišao u PS Ilidža, jer je saznao da se za njim traga zbog Krunićevog ubistva.