Katastrofalnim poplavama u maju 2014. godine bilo je zahvaćeno 48 odsto stanovništva Republike Srpske, a ukupna šteta je premašila godišnji budžet Republike Srpske i procijenjena je na oko 2,4 milijarde maraka!
To je u Okružnom sudu u Banjaluci izjavila srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović koja je saslušana kao svjedok odbrane na suđenju nekadašnjem gradonačelniku Doboja Obrenu Petroviću i bivšem šefu Odsjeka Civilne zaštite Milku Vidakoviću.
Optužnicom, njima se na teret stavlja izazivanje opšte opasnosti, odnosno da su propustili da sprovedu potrebne mjere i upozore građane na dolazak poplavnog talasa čime su izazvali opasnost za život ljudi i imovine.
”Zbog velikih padavina svako je mogao očekivati da će biti poplava. Mnoge preventivne radnje su već preduzimane. Ali ono što nas je zadesilo izašlo je iz svih okvira. To je bila katastrofa! Viša sila. Toliko ekstremno i vandredno da to niko nije mogao predvidjeti. To spada u 1000-godišnji prosjek padavina”, rekla je Cvijanović, koja u to vrijeme obavljala funkciju predsjednika Vlade Republike Srpske.
Ona kaže da je Vlada bila u stalnoj komunikaciji sa lokalnim zajednicama, te da su informacije dobijali od policije, načelnika, gradonačelnika, direktora škola, ustanova... Sa nivoa BiH nisu dobijali nikakve zvanične informacije niti su bili u kontaktu s ljudima iz Ministarstva bezbjednosti BiH, niti Federacije BiH. Navela je da je lično imala komunikaciju sa tadašnjim premijerom Federacije BiH Nerminom Nikšićem koji, nakon prodiranja vode, zvao telefonom i rekao da postoji strah od pucanja brane na jezeru Modrac, kao i strah da rijeka Spreča, koja se uliva u Bosnu, može prouzrokovati dodatne probleme.
Prisjetila se da je u to vrijeme Vlada danonoćno radila, da su zasjedali svaki dan i donosili sve potrebne odluke. Iako je vanredna situacija formalno proglašena 17. maja, ona kaže da je vlada od 15. operativno radila svi ministri su se već ponašali kao da su u vanrednoj situciji.
”Odluka o proglašenju vanredne situacije je bila logična reakcija. Moralo se djelovati koordinisano, jer je više opština bilo pogođeno popalvom. Bila su ugrožena domaćinstva, teško je stradala infrastruktura, pojavljivala su se klizišta, odroni...”, istakla je Cvijanović.
Na pitanje da li je angažman republičkog štaba bio uzrokovan nepostupanjem lokalnog štaba u Doboju Cvijanović je odgovorila: ”Apsolutno ne!”.
”Lokalna zajednica je već odradila svoji dio posla. Oni su prvi na potezu, a potom se uključuje republički štab. Njima nemam šta da zamjerim. To se sve odigralo munjevitom brzinom. Niko na to ne može da vas upozori. Legnete da spavate i kada se probudite sve je drugačije. Imali smo odličnu saradnju sa svim lokalnim zajednicama. Mnogo razvijenija društva poput Njemačke, Austrije, SAD i slično nisu mogli da se izbore sa takvim prirodnim fenomenima, pa su imali i žrtve i zbrisane gradove...”, kaže Cvijanović.
Na pitanje tužioca ona je rekla da nije bilo raskola između lokalne zajednice u Doboju i Republičkog štaba, navodeći da to nije bio razlog zbog kojeg je penzionisanog generala Momira Zeca imenovala za povjerenika Štaba za vanredne situacije.
”To nije bilo nezadovoljstvo, već potreba. On je poslat kao ispomoć meni kao komandantu Štaba. Da sam smatrala da je potrebno poslala bih još nekog. Naravno da je Zec sarađivao sa Petrovićem i meni se nije žalio na komunikaciju s njim”, rekla je Cvijanović.
Dodala je da je u Šamcu povjerenik bio general Milorad Kutlešić, te da je imao isti zadatak kao i Zec da, kao čovjek sa vojnim iskustvom, ljudima bude usluzi i pomogne sa organizacijom svih poslova koji su usljedili od čišćenja, saniranja štete, sprečavanja širenja zaraze i svega što je usljedilo.
