Čovjek nikada ne zna šta će ga snaći u životu. Kako ona stara kaže, ‘čovjek snuje, a Bog određuje’ se još jednom ispostavila tačnom.
Zekerijah Okić, koji se sa svojom porodicom preselio u Sloveniju, doživio je veliku tragediju. U jednom danu izgubio je sve što je imao.
“Dan je bio sasvim običan. Boravio sam u Sloveniji na privremenom radu zajedno sa suprugom i kćerkicom od tri godine. Oko 22:00 sata otac moje duše, mog anđela, moje supruge Simbade, je javio da je na granici pa je pitao da dođe po njega. Iako je bila u šestom mjesecu trudnoće, Simbada je zajedno sa svojim amidžom sjela u auto i otišla po svog oca. Kad je pokupila oca krenuli su nazad", započeo je bolnu ispovijest.
"Međutim, tada nastaje pakao. Blizu Klokočkog mosta na moju suprugu nailazi auto slovenačkih registarskih tablica kojim je upravljala Alma Duraković gdje je policija utvrdila da se kretala brzinom 147 kilometara na sat dok je moja duša išla 51 kilometar na sat. Moj punac je poginuo odmah dok je Simbada bila živa 20 dana. Nažalost, izgubila je bitku za život".
Njegova supruga je porođena nedjelju dana nakon nesreće.
"Moje dijete su izvadili sedam dana nakon udesa, mog Davuda koji je imao 6 mjeseci. Čim sam saznao šta se desilo krenuo sam iz Slovenije gdje sam radio. Zamolio sam Gospodara da mi se smiluje, samo malo. U ratu sam izgubio sve. A očito da to nije bio kraj mojih gubitaka. Želio sam biti podrška svom djetetu a ja, ja sam umro onu noć kada sam dobio ovu vijest samo što još to niko ne vidi. Ovo sve pričam jer ne mogu više da šutim”, rekao je Okić za Fejsbuk stranicu "Fikro Bos Tim".