Sporazum o sankcijama dogovoren prije godinu dana uključivao je gornju cijenu od 60 dolara po barelu za rusku naftu, što je 24 dolara ispod prosječne tržišne cijene u posljednjih 12 mjeseci.
Imao je za cilj da uskrati Rusiji sredstva za finansiranje specijalne vojne operacije u Ukrajini, ali "Blumberg" piše da je umjesto toga, podstakao unosan posao za mnoštvo trgovaca i brodskih kompanija kojima je teško ući u trag, jer "čak 11 milijardi dolara godišnje ispari između trenutka kada nafta napusti Rusiju do trenutka kada stigne do kupaca".
Granica cijene je strukturisana tako da spriječi kompanije da pružaju Rusiji usluge kao što su transport i osiguranje kada se nafta prodavala za više od 60 dolara. Istovremeno, Еvropska unija je zabranila skoro sav uvoz nafte iz Rusije, koja je do tada bila glavni snabdijevač bloka, gurajući Moskvu u naručje dva dominantna kupca: Kine i Indije.
Plan sankcija je zamišljen kao način da se ograniče ruski prihodi od nafte bez izazivanja skoka globalnih cijena energije.
Nusprodukt je preoblikovanje finansijske arhitekture trgovine naftom i pomorske trgovine na način za koji neki stručnjaci kažu da bi moglo biti teško preokrenuti na kraju sukoba ili nakon eventualnog ukidanja postojećeg režima sankcija.
To je povećalo strah od ekološke katastrofe i ostavilo otvorena vrata za ove nevidljive naftne fondove koji se vraćaju u Kremlj za, kako navodi "Blumberg", finansiranje sukoba u Ukrajini.
Flota u sjenci
Uprkos privremenim znacima da Zapad reaguje kako bi pokušao da osujeti ruski izvoz, vlasti u Grčkoj tvrde da su nemoćne da spriječe ove tajne pomorske aktivnosti koje se odvijaju tik uz obalu ove zemlje. Španija, još jedna država članica ЕU, uspjela je da zaustavi sličnu aktivnost.
Radeći pod ograničenjem cijena, brodovi u grčkom vlasništvu su ove godine pretovarili više moskovske nafte od rivala iz bilo koje druge pojedinačne zemlje osim same Rusije. Prema podacima o isporuci, grčki brodovi su prevezli 20 odsto svih ruskih isporuka nafte do sada u 2023. i skoro trećinu njenog izvoza vodeće nafte tipa Ural.
Sve veći značaj flote u sjenci je očigledan, ona je ove godine prevezla oko 45 odsto ruske nafte. Vlasnici brodova i trgovci koji su uključeni pomogli su Rusiji da se prebrodi teškoće paketa sankcija koji je prvobitno bio oglašen kao agresivan potez kojim se po prvi put nameće ograničenje cijena za glavnu robu kojom se trguje na međunarodnom nivou.
Ipak, ruski prihodi od njenih glavnih izvora nafte, skoro su se udvostručili između aprila i oktobra. Ruski neto prihodi od nafte od 11,3 milijarde dolara u oktobru činili su 31 odsto ukupnog neto prihoda državnog budžeta za taj mjesec, prema proračunima "Blumberga" koji su zasnovani na podacima ruskog ministarstva finansija.
To je bilo najviše od maja 2022. i premašilo je bilo koji mjesec u godini prije početka sukoba u Ukrajini, što je u početku izazvalo ogromnu volatilnost nacionalnog izvoza.
Ruske kompanije i vlasnici flote u sjenci zajedno su prevezli više od 70 odsto ruske nafte u prvih devet mjeseci 2023. godine, omogućavajući Moskvi da zadrži kontrolu nad svojim izvozom i da progresivno povećava cijene. S obzirom na to da je Rusija ove godine izvezla blizu 3,5 miliona barela nafte dnevno, to znači da oko 11 milijardi dolara ide preko anonimnih trgovaca, ili nepoznatih špediterskih kompanija.
Kompanije kojima je teško ući u trag
Prije februara 2022. godine, najvećim dijelom ruske nafte upravljalo je nekoliko super-moćnih trgovaca koji su radili na lokacijama poput Londona i Ženeve. Kompanije koje su napustile trgovinu ruskom sirovom naftom, nedugo nakon početka sukoba, zamijenila je armija manjih kompanija sa sjedištem od Hong Konga do Dubaija kojima je teže ući u trag.
Ključno pitanje je, kako piše "Blumberg", da li Amerika i njeni saveznici zaista žele da smanje ruske tokove nafte, jer bi to potencijalno dovelo do povećanja globalnih cena goriva u izbornoj godini za Bajdena.
Ako to ne urade, a to je uvjerenje mnogih trgovaca naftom i analitičara, onda Moskva ima rješenja koja može da upotrebi: od svoje flote u sjenci do ohrabrivanja zapadnih pružalaca usluga da zažmure pred potencijalno lažnim uvjerenjima trgovaca o cijeni po kojoj kupuju naftu.
"Kreatori politike su uvijek imali dvostruke ciljeve: održati tržište dobro snabdijevenim, ali smanjiti prihod Rusije po barelu. Čini se da je jasno da je prvi prioritet prednost. Ciljane mere sprovođenja su se povećale u posljednjih šest nedjelja, ali u velikoj mjeri Rusija je većinu svog izvoza sirove nafte i proizvoda sklonila van lakog dometa sankcija G-7", rekao je analitičar Ben Kejhil.
