Saudijci bi mogli da se dogovore sa Kinom da naftu plaća u juanima, umjesto u američkim dolarima.

Američki „Vol Strit Žurnal“ izvještava da bi kineski lider Si Đinping mogao da prihvati poziv da posjeti Saudijsku Arabiju u maju, gdje bi sa ovim najvećim svjetskim proizvođačem nafte mogao da se dogovori da Kina naftu plaća u juanima, umjesto u američkim dolarima.

Usred geopolitičkih tenzija koje je izazvao rat u Ukrajini, pri čemu se svijet polako opredjeljuje za jednu ili drugu stranu, ova vijest je izazvala je strah da bi Saudijska Arabija mogla da stane uz Rusiju: Omogućavanje plaćanja nafte u juanima moglo bi pomoći u stvaranju paralelnog sistema za međunarodna plaćanja u kojem kineski juan postaje važan kao i američki dolar. Time bi se omogućilo da Rusija izbjegne sankcije, jer bi mogla da koristi i juan. Javno, Kina je ostala neutralna u sukobu, ali se uveliko spekuliše da podržava Rusiju, piše DW.

Skoro četvrtina cjelokupnog izvoza saudijske nafte ide Kini. A od početka ove godine Saudijci su od Rusije preuzeli vođstvo kao najveći izvoznik nafte toj zemlji.

Da li će Saudijci dozvoliti juan?

Na ovakvu ponudu Saudijske Arabije se do sada gledalo kao na način da se vrši pritisak na zapadne saveznike, ocjenjuju stručnjaci. Štaviše, Evropski savjet za spoljne poslove je napisao u izvještaju iz 2019. godine da su Saudijci ovo radili i ranije, to jest da su Kinu koristili kao kartu za pregovaranje.

„Samo nekoliko mjeseci nakon ubistva saudijskog novinara Džamala Kašogija saudijski princ Muhamed Bin Salman putovao je po Aziji kako bi uticao na pitanje uvoza oružja u njegovu zemlju”, navodi se u izvještaju.

Šta je sa pritiskom na Saudijsku Arabiju?

Bilo je pokušaja od strane SAD i Evrope da se pridobije podrška Saudijaca. Američki savjetnik za bezbjednost Bret Mekgurk je prošle nedjelje putovao u tu zemlju, kao i britanski premijer Boris Džonson. Do sada su i evropski i američki zvaničnici pokušavali da natjeraju Saudijce da povećaju proizvodnju nafte, kako bi se cijena smanjila.

Zajedno sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Saudijska Arabija je jedan od rijetkih proizvođača nafte sa viškom kapaciteta. Ukoliko bi bilo više nafte na tržištu, cijene koje su dostigle rekordne visine zbog smetnji u snabdjevanju od Rusije, mogle bi da se smanje. Ipak, nije bilo pomena o tome da li su nedavni razgovori sa Saudijcima uključivali i pitanje plaćanja u juanima.

„Čak i ukoliko bi zapadna diplomatija uspjela da dobije saudijsku podršku, vlasti ove bliskoistočne zemlje su zabrinute da će njihov region postati manje, a ne više bitan“, kaže za DW Cincija Bijanko, gostujuća saradnica u berlinskom odsjeku Evropskog savjeta za spoljne poslove, ukazujući na sve intenzivnije odnose SAD sa Istočnom Azijom i na težnje da se smanji korišćenje fosilnih goriva.

„Zalivske države vjeruju da Vašington ima manje da ponudi ali i da raspolaže sa manjim pretnjama u pregovorima“, objasnila je Bijanko u izvještaju objavljenom prošle nedjelje, dodajući da odluka ovih bliskoistočnih zemalja da ne stanu na stranu Evrope i SAD po pitanju Rusije, nema toliko veze sa Rusijom.

UAE i Saudijska Arabija ovim pokušavaju da se orijentišu u novonastalom multipolarnom svijetu, koristeći pristup finansijskih transakcija radi zaštite nacionalnih interesa, piše Bijanko.

Kakve to ima veze sa Kinom?

Upravo tu nastupa Kina. Odnosi sa Saudijskom Arabijom se produbljuju već nekoliko godina. Saudijci su 2020. bili najveći regionalni trgovinski partner Kine sa uvozom i izvozom u vrijednosti od preko 60,6 milijardi evra.

Ove veze su zasnovane najviše na uzajmnoj ekonomskoj koristi i potiču iz kineske inicijative „Pojas i put”, koja ima vrijednost od nekoliko triliona dolara. Ovaj trgovinski odnos odgovara i Saudijskoj Arabiji, koja ima sopstveni projekat modernizacije „Vizija 2030".

Takođe, očigledne su prednosti poslovanja sa zemljom koja će biti dugoročni kupac gasa i nafte, dok evropski klijenti sve više traže solarnu i energiju vetra.

Dio saudijske „Vizije 2030." se odnosi i na pripremu u budućnosti kada nafta postane manje važna, a jedan aspekat te pripreme uključuje mogućnost da zemlja služi kao logistički čvor na Bliskom Istoku. Kineski interesi se tu poklapaju, a dvije nacije imaju „sveobuhvatno strateško partnerstvo“, iako stručnjaci poput Cincije Bijanko upozoravaju da se dve zemlje ne mogu nazvati saveznicima.

Neki analitičari su, pak, sugerisali da počinje nova era u odnosima Kine i Bliskog Istoka. Nedavno je stručni saradnik na Institutu za Bliski Istok sa sjedištem u Vašingtonu, Roj Jelinek, primjetio da je jedan broj ministara spoljnih poslova iz tog regiona otputovao u Kinu. „Činjenica da u Kinu putuju ministri spoljnih poslova, a ne kolege iz Ministarstva trgovine ili ekonomije sugeriše promjenu fokusa“, tvrdi Jelinek u članku objavljenom na Institutu. „Nakon nekoliko godina ekonomskih veza, nedavni događaji su pokazali da je počela nova era sa većim fokusom na geopolitiku“.

To podrazumijeva i sve veću vojnu saradnju u kinesko-saudijskim odnosima. Između 2016. I 2020. kineski transfer oružja u Saudijsku Arabiju porastao je za 368 posto, prema njemačkom Institutu za međunarodne i bezbjednosne poslove. Kina je najprije prodala balističke rakete Saudijcima, a zatim je počela da im pomaže u njihovoj proizvodnji u Saudijskoj Arabiji.

Uz to, Kina prihvata saradnju sa liderima sa kojima Zapad ne želi. Kako su analitičari Evropskog savjeta za spoljne poslove objasnili u izvještaju iz 2019. godine „kineski model autoritarnog kapitalizma fascinira bliskoistočne režime, koji saradnju sa Kinom vide kao dobru priliku da se odupru pritisku Zapada da se sprovedu reforme upravljanja i preuzme odgovornost za ljudska prava”.

Kraj američkog dolara?

Saudijci su predložili plaćanje u juanima još prije četiri godine. Međutim, čak iako se to dogodi, mala je vjerovatnoća da će to biti od bilo kakvog ozbiljnog uticaja na devizna tržišta u kratkoročnom, pa čak i srednjoročnom periodu, kažu ekonomski stručnjaci. Većina nafte ima cijenu u dolarima i proces odvajanja od toga bi bio dug i komplikovan.

Analitičari su, takođe, istakli da čak i kada bi se sva saudijsko-kineska razmjena odvijala u juanima, to bi iznosilo samo oko 320 miliona dolara po radnom danu. U isto vrijeme, sva svjetska trgovina u američkim dolarima iznosi oko 6,6 triliona dolara (6 triliona evra) svakog radnog dana.

Dugoročno, pak, postoji strah da bi se mogao pojaviti paralelni globalni sistem razmjene stranih valuta, sa kineskim juanom kao alternativom. Indija, navodno, takođe razmatra korišćenje juana za kupovinu nafte od Rusije, kako bi izbjegla međunarodne sankcije. Neki analitičari to vide kao način da se Kina zaštiti od dana kada bi eventualno mogla postati žrtva zapadnih sankcija, na način na koji je Rusija trenutno sankcionisana.

(Dojče Vele)