Bivši astronaut NASA otkrio je zapanjujuću istinu koju je shvatio dok je kružio oko Zemlje – a koja razotkriva duboku laž na kojoj počiva život na našoj planeti.
Prema njegovim riječima, ekonomija, profit i rast nisu osnov života, već je Zemlja živo biće, izvor života i ono što zaslužuje našu pažnju i zaštitu.
Astronaut Ronald Garan posmatrao je Zemlju sa visine od oko 402 kilometra sa NASA svemirskog broda, i kako kaže, nije vidio samo kontinente i okeane, već i kontraste, ljepotu i krhkost, dok je razmišljao o laži koja, kako tvrdi, upravlja našim životima.
„Iz svemira jasno se vidi kako naši ljudski sistemi tretiraju Zemljine biosisteme kao puko produženje globalne ekonomije“, rekao je on.
Nakon 178 dana provedenih u orbiti kroz dvije misije, njegov tzv. „inspiracioni momenat“ pokrenuo je sve veće debate o tome kako treba strukturisati naše društvo i zašto je neophodna promjena.
Garanovo otkriće nije došlo dramatično, već tiho, tokom dugih sati provedenih na Međunarodnoj svemirskoj stanici, prateći Zemljinu rotaciju. Ono što mu je najviše zapalo za oko nije bila samo slika, već tanka Zemljina atmosfera – taj svjetlucavi plavi luk koji je opisao kao „životnu arteriju za sva živa bića“. Oluje groma, polarne svjetlosti, pa čak i pokreti vremenskih sistema otkrivali su se ispod njega u vizuelnoj simfoniji – simfoniji koja je potvrdila koliko je sve međusobno povezano.
Ovu krhku ljepotu teško je uočiti sa Zemlje, ali iz svemira je nemoguće ignorisati. Garan je kasnije u intervjuu za časopis Big Think rekao: „Vidiš kako je sve povezano, ali i koliko su naši sistemi odvojeni od te realnosti“.
Njegov pogled nije bio samo o klimatskim promjenama, već o disbalansu na nivou čitave civilizacije. Prema Garanu, problem nije tehničke ili naučne prirode, već filozofske – ljudi su stvorili globalni sistem u kome ekonomija dominira nad društvom i prirodom, umjesto da im služi. Ovo je, kako on kaže, „laž“ koja vlada modernim životom.
„Živimo u laži“, kaže on jasno.
Ta laž, kako je opisuje, jeste ideja da rast i profit moraju biti pokretači donošenja odluka, čak i ako to šteti sistemima koji podržavaju život na Zemlji.
„Еkonomija nije osnov, Zemlja je osnov. Bez nje nema ekonomije“, objašnjava.
Ova kritika odražava rastuće zabrinutosti naučnika za klimu, ekonomista i istraživača politika.
Studija Stokholmskog centra za otpornost iz 2021. godine utvrdila je „planetarne granice“ bezbjednih ljudskih aktivnosti. U toj studiji već su pređene mnoge granice – uključujući očuvanje biodiverziteta i geohemijske cikluse – uglavnom zbog ekonomskih faktora.
Poruka Ronalda Garana je jasna: aktuelni model nije održiv, a astronauti su među rijetkima koji to vide izvan sistema.
„Zemlja je jedan sistem, jedan dom“
Garan često ističe čuvenu fotografiju izlaska Zemlje koju je napravila misija Apolo 8 1968. godine. Ta fotografija je promijenila svijest miliona ljudi jer je pokazala planetu ne kao mapu, već kao jedinstveni sistem koji pluta u svemiru – lijep i usamljen.
„To nas je natjeralo da shvatimo da je Zemlja jedan sistem, jedan dom“, kaže on.
Više od pola vijeka kasnije, astronauti i dalje opisuju slične emocionalne efekte. Naučnici to nazivaju „efekat celokupnog pogleda“ – kognitivnu promjenu koja se događa tokom svemirskih letova i mijenja pogled ljudi na Zemlju.
Astronauti iz različitih zemalja izražavaju osjećaj jedinstva, krhkosti i duboke odgovornosti nakon što vide planetu iz orbite.
.webp)
