U selu Repuh, nedaleko od Živinica, nema domaćinstva koje ne zna za Šahzu Rešić.
Kažu - vrijednija i odlučnija žena u BiH se teško nalazi. U istom dahu dodaju i da bi se rijetko koji muškarac usudio da joj stane na crtu.
Jer, kako kaže sama Šahza: "Volim da izudaram muškarca, duša mi je..."
U braku je više od četiri decenije, sa čovjekom za kog, kaže, u početku nije imala nikakva osjećanja.
"Imamo mi i unuke koje su se već poudale. Volim ga kako ne, sa njim imam petoro djece, ali u početku ga nisam voljela. Majka mi je rekla da se za njega udam, ja nisam htjela - svašta sam mu govorila samo da ode, ali on nije otišao, ostao je i u roku od tri mjeseca smo se vjenčali", priča ona.
Iz ljubavi nije krenulo, ali je, kako vrijeme pokazuje, uzajamno poštovanje postalo temelj njihove zajednice.
Šahza je odrasla kao jedinica, a djetinjstvo je djelimično provela u Sloveniji. Otac ju je, kaže, upisao na karate, a ona položila četiri pojasa.
"Ja sam bila jedinica. Otac mi je radio u Sloveniji i tamo kada sam živjela upisao me na karate. Ja sam položila četiri pojasa, voljela sam da se potučem", prisjeća se.
Kad je pala porodična odluka da se vrate u BiH, krenula je u život koji će testirati sve njene vještine - i fizičke, i one srčane.
"Ali mater kaže ajmo u BiH, krenuće mi dijete lošim putem i tako mi dođemo ovdje…", priča Šahza.
Prvi veliki sukob u novom domu desio se s njenim svekrom. Šahza nije mogla da podnese da gleda nepravdu, naročito prema ženama.
"Meni je svekar bio opasan. Mi jednom radimo u njivi i ja čujem nešto pišti. 'Šta je ono, Еsade, šta se čuje?' Kaže 'mlati ćaća opet mater'...'Koga?' Kad sam ja došla dole, on je pritisnuo i tuče je... Kad sam ga ja zgrabila, udarala, udarala: 'Hoćeš li je više ikad tući?' kaže 'neću, samo me pusti...'", priča dalje Šahza.
Svekar je zatim pobjegao kod njenog muža da se žali, ali je naišao na zid.
"On je izletio iz kuće i otišao pravo kod mog muža i kaže mu 'Vodi ono iz kuće, ubila me…' A moj muž kaže: 'To je moja žena, ja sam vama lijepo rekao da se sa njom ne zafrkavate'", dodaje.
Incidenti su se ponavljali. Jednog dana, dok je spremala hranu za dvanaestoro žetelaca, svekar je pokušao da je ponizi.
"Bilo nam 12 žetelaca, neka mala djeca od njegove razvedene kćerke i razvedenog starijeg sina tu, ja sama spremam hranu, napravila sam skoro sve, osim jednog bureka još... Dođe on da nosi hranu i ja mu kažem: 'Sačekaj babo još da mi se ispeče jedan burek, nisam stigla prije, gledala sam ovu djecu…' A on mene zgrabi za punđu i kaže 'Došla si tu da se kinđuriš…'", prisjeća se dalje.
Tada je Šahza presjekla.
"Ja sam se okrenula, ubila ga, ubila ga, kroz prozor sam ga izbacila… Svekrva doletjela i kaže, šta je bilo - Rekla sam mu da me nikad više nije dirnuo, ubiću ga", nastavlja svoju priču.
Uprkos svemu šta se dešavalo u toj porodici i sa svekrom, muž joj je svetinja. Čovjek s kojim dijeli život više od 40 godina ima njen ponos i zaštitu.
"Sa svojim mužem živim 42 godine i kažem da ga volim i da niko ne smije da ga dirne", kaže ona, prenosi "Telegraf".
.webp)
