"Gospod joj ta dva dana daje slobodu da može da obiđe sva ta mjesta i te ljude koje je za života voljela ali ne može da stupi u komunikaciju s njima jer nema tijela, pošto sama ta energija duše ne može da ostvari kontakt", ovako o putu duše poslije smrti u pravoslavlju, u prvih 40 dana, govori protojerej-stavrofor profesor doktor Vladimir Stupar.

Ali u treći dan nakon upokojenja, kako je govorio Sveti Makarije Aleksandrijski, bitno je da se posebno molimo, snažnije nego ikad.

U času upokojenja dolazi anđeo koji uzima dušu i pomaže čovjeku u trenutku odvajanja duše od tijela, zajedno sa anđelom čuvarom. Oni su tu pored te duše koja je u novom stanju i u novim okolnostima.

Ona tada vidi da je tijelo tu, beživotno, mrtvo, ali i da je čovjek kao ličnost, jedinstvena i neponovljiva, i dalje "živ" jer je čovjek neuništiv.

"Tad obično vidi rodbinu koja plače, a ako je bio u bolnici vidi ljekare, osoblje... Duša se u prva dva dana oslobađa tereta tijela i tjelesnosti i postaje pokretljiva i sposobna da velikim brzinama pređe sa jednog mjesta na drugo", veli protojerej-stavrofor profesor doktor Vladimir Stupar za TV Hram.

Treći dan duša se uznosi na nebo gdje treba da prođe podnebesje i da dođe do prijestola Božjeg, do Isusa Hrista gdje će se u 40. dan odrediti da li će biti u svjetlosti ili tami do vaskrsenja ili Strašnog suda.

Kad je riječ o samom iskustvu, kaže protojerej-stavrofor Stupar, postoji i drugo - tzv. kliničke smrti odnosno odvajanje duše i tijela ali i njeno ponovno vraćanje u tijelo, a to je nešto sasvim drugo.

Šta se dešava u prvih 40 dana

To je neki vremenski okvir ljudski koji je dat ali duša ima drugo osjećanje vremena zavisno od toga čime je pokojnik svoju dušu obogatio - svetim vrlinama i svetim darovima u proslavljanju Boga ili je ta duša bila potpuno ravnodušna po pitanju odnosa s bližnjima i Bogom. Da li se duša osvještala za života kroz svete tajne i molitve ili je ostala potpuno siromašna i našla se uboga i jadna.

U tih 40 dana duša biva sa ta dva anđela - anđelom čuvarom kog dobijamo na krštenju i anđelom poslatim od Boga da uzme dušu. Tada duša biva provedena - pokazuje joj se sva ljepota Carstva nebeskog i prijestola Božjeg ili biva takođe provedena mjestima gdje se duše koje nisu ostvarile svoj cilj i zadatak, a to je da budu u ljubavi i jedinstvu sa Bogom, bivaju odgurnute u tamu, gdje je plač i škrgut zuba. Duša vidi i jedno i drugo i dolazi pred Hrista koji odlučuje gdje će duša potom biti.

Profesor Stupar je govorio i o mitarstvu, mitarima - nebeskim carinicima koji ispituju dušu što je teško opisati ovozemaljskim jezikom posebno to stanje ushoda duše pred prijesto Božji.

Dodao je i da đavo čini sve ne bi li čovjeka porobio i da je blagodati Božjom sva sreća što ne možemo da vidimo demone jer su toliko ružni i grozni da bismo mogli da umremo od straha kad bismo ih vidjeli.

Demoni borave u podnebesju i duša, s kojom su tada anđeli, jeste u jednoj tjeskobi jer joj se demoni prikazuju u svoj svojoj ružnoći. Grešnom čovjeku koji nije živio vrlinskim životom oni govore ti si jedan od nas, pođi s nama, ti treba da budeš sa nama.

U tom periodu duša se ispituje, a koliko je važan taj prolazak do Božjeg prijestola, ta ispitivanja i te carine - mitarstva su u stvari opasnosti kroz koja duša treba da dođe, u prenosnom a ne prostornom smislu.

Tako se i Bogorodica čistija od svjetlosti molila sinu svome da dođe i uzme njenu dušu da ne vidi lica demona. Smisao svih molitvi jeste da duša bez ikakvih prepreka dođe pred Gospoda, koji je ljubav, blag i milostiv, ali i pravedan.

Demoni imaju ogroman poriv da što više ljudi vrgnu u pakao da kad dođe Strašni sud da satana može da kaže Hristu sljedeće: Ako možeš njih da spaseš, onda spasi i nas - kako bi Đavo bez pokajanja i promjene svog bića mogao da bude spasen, a pao je zbog gordosti iz koje proizilaze svi grijesi. Demoni ne žele da se pokaju ali žele da se spasu bez promjene svog bića i pokajanja.

Šta se zbiva sa dušom poslije 40. dana?

Ako duša prođe iskušenje đavola ti si naš, čekamo te... duša u velikom strahu dolazi pred lice Božje a tad se ukazuje duboka pravda - Božja pravednost. To znači da vrijeme ovozemaljskog života čovjek treba da cijeni - a ne da se dosađuje - kako bi se pripremio sa susretom lice u lice sa Bogom. Važno je da se pokajemo jer što svežete na zemlji biće svezano na nebu, što razriješite na zemlji biće razriješeno i na nebu. A ako čovjek protraći svoj život tad će iz jedne druge perspektive vidjeti kakav je stvarno bio njegov život.

Tog 40. dana i najmanje dobro djelo i djelo ljubavi koje smo učinili, računaće se. Tog dana na tom privremenom sudu do vaskrsenja i Strašnog suda znaće se da li idemo u Carstvo Božje ili u tamu - do konačnog suda kada će suditi i živima i mrtvima. Tako naši bližnji u tih 40 dana molitvama i dobrim djelima mogu u naše ime mnogo da učine za nas.

Viđenja u kliničkoj smrti

Gospod nekada po svom promislu neke duše koje su nespremne da izađu pred sud vrati jer ima tu moć. Tako je otac Pajsije pričao o ženi koja je imala grijeh i nije ga ispovidila zbog stida, a mislila je da je dovoljno da se moli samo Bogorodici...

Gospod ju je oživio poslije tri dana a ona je odmah pozvala sveštenika i rekla mu da neće živjeti još dugo i da želi da ga ispovjedi poslije čega joj je grijeh razriješen i ona je potom u miru preminula. Gospod ima taj dar da vrati dušu u tijelo ukoliko vidi da smo nespremni za sud.