Kada bih ponovo birao, opet bih zasnovao radni odnos na Željeznicama, iskren je Dragan Branković, doskorašnji radnik tog preduzeća. Ovaj Banjalučanin je gotovo četiri i po decenije proveo na prugama, pa se grlo steže zbog rastanka. U penziju nosi samo lijepe uspomene.
"Interesantan rad zato što nisi na jednom mjestu, vožnja, druženje s ljudima. Doživio sam kad je i predsjednik dolazio, bio sam na željeznici, Tito pokojni, imali smo uniforme bili kao vojska“, sjeća se Banjalučanin Dragan Branković.
Druženja, prijateljstva, kolegijalnost, pamte i Draganove kolege. Mijenjali su poslove unutar Željeznica, ali preduzeće nisu.
.webp)
"Radio sam i kao vozač tnd, kao mehaničar, sve sam poslove obavljao što se moglo obavljati. Onaj ko sjedne na šinu, poljubi šinu ostaje do kraja, to je tako“, kaže Duško Gojković iz Kostajnice.
"Imala sam 22 godine kad sam počela raditi to je znači prije rata u ono fino vrijeme iako je bilo posla čovjek je nekako zadovoljniji“, priča Banjalučanka Ljubinka Medić.
Još jednom ih je okupio sindikat. Sve kolege koji su penzionisani tokom prošle godine.
"Ukupno na Željeznici je otišlo 91 radnik u toku prošle godine, a naših članova 23 koji su penzionisani“, kaže Jelenko Dobra iz Sindikata željezničara ŽRS.
Od kraja devedesetih godina, Sindikat željezničara njeguje tradiciju ispraćaja za penzionisane kolege. Sa tog druženja nose i sat sa gravurom kolektiva u kome su proveli radni vijek.
