Srpska pravoslavna crkva i vjernici sutra obilježavaju Miholjske zadušnice koje uvijek padaju u subotu.
Na dan Miholjskih zadušnica red je da se na groblje ponesu dvije stvari: kuvano žito i cvijeće.
Kad je riječ o cvijeću kod nas je običaj da se za pokojne žene uzima cvijeće u roze, bijeloj i crvenoj boji, dok za muške pokojnike najviše nosi crveno, bijelo, žuto, narandžasto, ali i plavo cvijeće.
Kupuje se od ljiljana, gerbera, margarita, ruža, hrizantrma, pa do kala, irisa ili orhideja.
U narodu postoji vjerovanje da je najbolje nositi hrizanteme pošto cvjetaju krajem jeseni i početkom zime, imaju simboliku prolaznosti, žaljenja i smrti, dok kale i ljiljani simbolizuju odlazak duše na drugi svijet, a ako je osoba preminula mlada, nevinost.
Cvijeće na groblju, generalno, treba da simbolizuje prolaznost jer vene i suši se.
Većini ljudi je cvijeće ipak samo ukrasni element kojeg nose na groblja kako bi grobovi izgledali ljepše, ali ima i onih kojima je posjeta grobu prilika za molitvu za svoje pokojne. Tada čin stavljanja cvijeća i svijeća na grob predstavlja znak unutrašnjeg čina ljubavi prema onima koji leže u grobovima.
Time im pokazujemo da ih ljubimo, da mislimo na njih i da želimo njihovo spasenje.
Zadušnice uvijek padaju u subotu jer je Isus Hristos taj dan, uoči vaskrsenja, u nedjelju, proveo upokojen. To je dan kada pravoslavni vjernici obilaze grobove najmilijih, daju pomene i pale svijeće. Sjećajući se svojih pokojnih predaka, hrišćanski vjernici se na ovaj dan mole Bogu za oprost grijehova i za svoje pretke.
Srpska pravoslavna crkva u toku godine obilježava jesenje ili Miholjske zadušnice, zatim ljetnje Duhovske, proljećne uoči Velikog posta i i zimske koje se zovu još i Mitrovske.
Na Zadušnice se u crkvama služi parastos na kojem sveštenik vinom preliva žito, a poslije službe se obilaze grobovi najbližih, gdje se upali svijeća i čita molitva. Ko ne može najmilijima da ode na grob, svijeću zapali u crkvi, piše Stil Kurir.
Molitva za pokojne
Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi na vaskrsenje u život vječni, i sve upokojene u pobožnosti i vjeri, i oprosti im svako sagrješenje, hotimično i nehotimično, što sagriješiše riječju, ili djelom, ili mišlju. I useli ih u mjesta svijetla, u mjesta svježine, u mjesta odmora, odakle odbježe svaka muka, žalost i uzdisanje,gdje gledanje lica Tvoga veseli sve od vijeka svete Tvoje. Daruj im carstvo Tvoje i učešće u neiskazanim i vječnim Tvojim dobrima, i naslađivanje u Tvom beskonačnom i blaženom životu. Jer si Ti život, i vaskrsenje i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste, Bože naš,i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvojim Ocem i Presvetim,i Blagim, i životvornim Tvojim Duhom, sada i uvijek i u vijekove vijekova.
.webp)
