Sofija Vučićević je sa 24 godine doživjela moždani udar zbog kojeg je ostala nepokretna i nije mogla da govori. Danas, pet godina kasnije, Sofija radi na fakultetu, a posljedice udara su za nju prošlost zahvaljujući upornosti i želji za oporavkom.
"Bila sam kući i trebala sam da krenem za Banjaluku. Ujutru sam izgubila govor, nisam znala o čemu se radi, kao ni moji roditelji. Bila sam potpuno zdrava, nisam imala ni visok pritisak, niti me je glava boljela. Onda je to išlo kako je išlo. Imala sam težak oblik moždanog udara, bila sam u indukovanoj komi", kaže Sofija Vučićević u ATV jutru.
Ona je izgubila funkcije ruku i nogu i odmah je pala.
"Bila sam mjesec dana u bolnici Koševo. Bilo mi je veoma teško pričati. Progovorila sam kao neka strankinja i nakon toga sam bila u Zotoviću godinu dana. To mi je mnogo pomoglo i fizički i mentalno. Četiri mjeseca sam ležala, a narednih mjeseci sam išla kao dnevni pacijent. Nakon toga je počela korona i nisam mogla da idem. Ja sam nastavila neki vid terapije, ali trenutno sada ne idem više. Nije da ne mogu da stignem, ali navikla sam da treniram sa trenerom", kaže Vučićević.
Iz bolnice je izašla u kolicima, bila je nepokretna i jedva je pričala.
"Teško mi je bilo da spojim rečenicu. Ovaj moj govor se vratio nakon tri godine. Vježbala sam jer mi je bilo stalo da se sve vrati u normalu".
Ona ističe da joj je najviše pomogla ljubav od svih ljudi koju je imala tokom oporavka.
"Ta razmjena ljubavi mi je bila najveći faktor da se ja mogu boriti sa tim. I ja sam bila mlada i svašta me je interesovalo. Težila sam ka višim ciljevima jer sam bila ambiciozna. Kada vam se sve ovo desi shvatite da su ambicije lijepe, ali da je najvažnije njegovanje ljubavi. Kada vjerujete u ljubav sve je moguće".
O njenom zadivljujućem oporavku govorio je i prof. dr Siniša Miljković, načelnik Klinike za neurologiju UKC-a Republike Srpske.
"Sofija je veliki borac. Sada radi aktivno na fakultetu i pored tako teškog oblika udara. Zahvaljujući njenoj upornosti, želji, strpljenju, dobro se oporavila. Sada je pokretna i priča. Nažalost u to vrijeme bila je u Sarajevu gdje joj nismo mogli da damo trombolitičku terapiju da damo, a to je jedan od oblika terapije gdje njih 70-80 odsto nakon ovakve vrste moždanog udara ostaju pokretni i drugi dan idu kući. Najnoviji oblik terapije, ta trombektomija prije mjesec dana je bila djevojka iz Prijedora, isto tako bez riziko faktora, sa oduzetom desnom stranom, nemogunućošću gutanja i pala je u komu. Zahvaljujući profesoru Đajiću, kontaktirali smo direktora KC Beograd, alarmirali smo Helikopterski servis, djevojka je prebačena u Beograd za sat, sat i po. Nakon šest sati od moždanog udara urađena je ta trombektomija i prije dva dana je bila na kontroli, djevojka bez ikakvih posljedica", kaže Miljković.
On poručuje da je Sofija primjer koliko su volja i upornost značajni, naročito kod mladih ljudi kod kojih je mozak "plastičan", tačnije da može dio koji nije oštećen da preuzme funkciju dijela koji je oštećen.
"Sofija je to sama shvatila i nakon pet godina se vratila da radi na fakultet. Moram istaći značaj kolega iz Trapista gdje imamo dobru ekipu na neurorehabilitaciji koji prate savremene metode oporavka", kaže Miljković i poručuje da 90 odsto napretka zavisi od samog pacijenta.
"Ona sada ima neki minimalan deficit. Taj psihički efekat je pomogao da se vrati. Kada pričate sa njom, ona je kao čovjek koji nema nikakvog deficita. Nadamo se da ćemo nove incidente izbjeći", rekao je Miljković.
