Neobično je gledati rodu da gazi duboki snijeg i kako joj noge tonu u cjelac te kako ih čupa iz snijega u dvorištu Osnovne škole "Vuk Karadžić" u čijoj blizini boravi.

To je nestvarna slika i stiče se utisak da gledate neke scene iz crtanih filmova.

Neuobičajeno je i zanimljivo što je ova roda sama ostala da zimuje u Podrinju i što nije odletjela sa jatom u toplije krajeve Afrike, jer je zdrava i vitalna.

Snježne padavine i niske temperature natjerale su je da se skloni, pa se inteligentno "smjestila" na jedan stub u školskom dvorištu, gdje je u toku noći grije svjetiljka od ulične rasvjete.

Tu je svakodnevno posjećuju djeca, ali i stariji stanovnici ovog mjesta, hrane je i uživaju u njenoj ljepoti i gracioznosti.

Snježana je "aterirala" i ostala da boravi u centru ovog gradića, svega stotinu metara od Doma zdravlja u čijem su dvorištu ljubitelji životinja, a posebno roda, prošle jeseni izgradili novo gnijezdo za rode koje ovdje godinama ljetuju.

Ali, ova roda nije htjela da uzurpira njihovo gnijezdo.

Bratunački ribočuvar i zaljubljenik u prirodu Boban Filipović kaže da je ovu rodu zapazio pored Drine još u novembru i da je bila zdrava i vitalna te ga čudi što je ovdje ostala.

On pojašnjava da je od nadležne organizacije iz Srbije dobio informaciju da sve češće i sve veći broj roda ostaje da zimuje u ovim krajevima zbog promjene klime i nešto blažih zima, a posebno na Dunavu i Obedskoj bari.

Filipović je pratio rodino kretanje brinući kako će da podnese zimu i da li će joj trebati pomoć.

"Njena vitalnost prilikom prvog snijega unijela je optimizam da će izdržati, što je potvrdila i prilikom posljednjih snježnih padavina i hladnoće, jer se snašla i noću boravi na stubu gdje je zagrijava svjetiljka od rasvjete", ističe Filipović za Srnu.

Vlasnik kuće u susjedstvu, 83-godišnji Nenad Stojanović kaže da je roda pokazala da je mudra, jer je našla lokaciju na banderi, gdje je grije svjetiljka, pa lakše podnosi zimu, što pokazuje životinjski instikt i volju za opstankom i životom.

Filipović i drugi mještani donose hranu jedinoj rodi u ovoj varošici i dovode djecu da uživaju u njenoj ljepoti, dok ona u neobičnom, idiličnom ambijentu ponosno šeta po školskom dvorištu i snijegu prkoseći zimi i hladnoći.

Već se navikla na prisustvo djece i njihove poglede pa šeta ispred njih kao manekenka na pisti i ne bježi od ljudi kao prvih dana.

Snježanu hrane, uglavnom, ribom i iznutricama.

Filipović je prije nekoliko dana od jednog sugrađanina saznao da je on prije zime viđao par roda pored obližnje rječice i da je, izgleda, jednu napao i povrijedio pas. Ne zna se da li je preživjela, ali je druga roda ostala da zimuje u Bratuncu.

Snježana uljepšava zimske dane Bratunčanima koji svoje šetnje usmjeravaju da obiđu rodu i daju joj nešto hrane. Roda je postala kolektivna briga mještana ovog gradića.

Sa početkom nastave, učenici imaju priliku da se svakodnevno druže sa rodom, da nešto nauče o ovoj vrsti ptica i načinu njihovog života.

Stariji mještani pominju narodnu izreku "da rode donose djecu" i nadaju se da je učestala pojava roda u Bratuncu predznak za rađanje većeg broja djece i zaustavljanje negativne natalitetne stope.