Kiseljačane i Fojničane sutra očekuje nesvakidašnji okršaj za koji su se, kako kažu, pripremali cijelu godinu.
Riječ je o uskršnjem turniru u tucanju jaja koji, iako ne donosi gotovo nikakvu finansijsku nagradu, pobjednicima pruža mnogo više – pravo da se hvale cijelu godinu i provociraju članove poražene ekipe.
Riječ je o tradiciji koja traje već 25 godina, a da je to jedan od najžešćih rivalstava u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, najbolje znaju Zdravko Bošnjak i njegov zet Dragan Marković. Punac Bošnjak nastupa za ekipu Fojnice, dok je zet Marković kapiten kiseljačke ekipe, prenosi "Fena".
Iako pripreme traju čitavu godinu, uoči Uskrsa intenziviraju se, baš kao i odnosi unutar porodice koji, kako obojica kažu, poprime oblik svojevrsnog "ratnog stanja".
"Taj rivalitet ne mogu opisati, toliko se zateglo i kod nas i kod njih. Od kraja rata svake godine organizujemo turnir – jedno vrijeme Kiseljačani su bili bolji, ali zadnjih godina mi smo uspješniji. Nema tu velike novčane dobiti, ali pravo da se hvališ kao jači i bolji cijelu godinu – to je neprocjenjivo. Svako voli pobijediti. Pred turnir mi je zet neprijatelj broj 1. Unuku pokušavam nagovoriti da ukrade nekoliko jaja od tate, a ona mi kaže: ‘Pametan si ti, mi od tebe krademo i nosimo tati’. Pošalje djecu da mi kradu jaja, pa ih ja sakrijem“, priča kroz smijeh Bošnjak.
Sve to potvrđuje i njegov zet, koji priznaje da mu je punac do Uskrsa "neprijatelj broj jedan“.
"Istina je – do Uskrsa ne pričamo. Poslije praznika je sve normalno. U obje ekipe sam nepoželjan zbog punca – moji Kiseljačani misle da sam ubačeni element jer su mi i žena i majka iz Fojnice. Punac je nekad imao bolja jaja, ali sad sam ga pretekao. Volim ukrasti jaje, priznajem, ali samo ono koje vrijedi. Kad se punac okrene, ja zamijenim jaje“, dodaje Marković.
Obojica uzgajaju vlastite kokoške, godinama pažljivo birane kako bi nosile najtvrđa jaja.
"Jaja nabavljamo i iz drugih dijelova bivše Jugoslavije, ali najveći je gušt pobijediti s vlastitim jajima. Ipak, mislim da su naši krajevi najjači kad su u pitanju tvrda jaja. Kokoši ne puštamo van do Uskrsa da bi jaja bila što tvrđa. Kako ih uzgajamo – to je tajna koju niko ne otkriva“, kaže Bošnjak.
Procjenjuju da se samo za ovaj turnir potroši nekoliko hiljada jaja, a u ovu nesvakidašnju "disciplinu“ uključeni su i mlađi naraštaji. Tako je Klaudija Marković, Draganova kćerka, već s 14 godina osvojila nekoliko turnira u tucanju jaja.
"Procjenjivati jaje naučila sam od djeda i tate, danas čak i njima pomažem. Prošle godine učestvovala sam na više turnira i neke osvojila. Tata i djed ponekad podmeću jedan drugom, ali ja ne želim krasti – najradije bih ta tvrda jaja zadržala za sebe“, rekla je Klaudija.
