Turbulentno - tako bi se najbolje mogao opisati početak sedamdesetih godina prošlog vijeka. Poseban pečat su im dale terorističke organizacije širom svijeta. Jedna od najopasnijih i najorganizovanijih bila je i Hrvatsko-revolucionarno bratstvo. Njihov osnovni cilj bilo je rušenje Jugoslavije i uspostavljanje samostalne Hrvatske.
Ko su bili, kako su i šta radili zna najbolje Jovo Tadić, bivši radnike službe državne bezbjednosti Socijalističke Republike BiH. Direktni je učesnik i operacije "Raduša 72“, najveće antiterorističke akcije u bivšoj državi. To je bila oružana akcija jugoslovenskih službi bezbjednosti protiv terorističke grupe "Feniks 72“ koju je upravo HRB 1972. godine ubacilo u Jugoslaviju. HRB je, priča Jovo za "Dosije“, osnovano 1961. godine u Australiji od strane četvorice emigranata, dotadašnjih članova Hrvatskog oslobodilačkog pokreta Jure Marića, Ilije Tolića, Josipa Oblaka i Geze Paštija.
"Australija, tamo su oni u Sidneju, Melburnu imali te svoje ćelije. Posebno su se isticali pored ove četvorice i još neki ima ih mnogo. Cilj je bio da se stvori mreža u Еvropi i druga mreža je trebala da se stvori među vezama klerikalnim i nacionalističkim u zemlji. Nisu bili zadovoljni efektima Antijugoslovenskog djelovanja Hrvatskog oslobodilačkog pokreta niti sljedbenika doktora Branka Jelića koji je vodio Hrvatski narodni odbor niti djelovanjem Hrvatskog narodnog otpora koji su djelovali uglavnom u Еvropi. Odluče da formiraju ozbiljnu revolucionarnu organizaciju sa određenim načelima da bude tajno, apsolutna tajnost, da je djelovanje ilegalno, da se radi sistemom trojki, da se traže hrabri, odlučni spremni na žrtvovanje do gubitka života. Dakle, tih ljudi koji bi neprikosnoveno ispoštovali svaku naredbu organizacije i ispoštovali nadređenog rukovodioca po stožerima. HRB je poslije u svojim planovima zemlju izdijelio na 23 ili 24 ta neka područja koje bi oni kad dođe vrijeme vodili i kontrolisali preko svojih stožernika“, priča Jovo Tadić, penzionisani radnik Službe državne bezbjednosti Socijalističke Republike BiH.
Član nije mogao postati svako. Selekcija je bila izuzetno stroga. Pomoću priručnika obučavani su kako da postanu teroristi.
"Obično na prijedlog dva postojeća člana mogao je da se nađe kandidat koji polaže zakletvu posebnim ceremonijalom. Na tamnom platnu je svijeća, krst, sveto pismo i ukršteni su nož i pištolj. Stavlja se desna ruka njegova, kandidata, svoju desnu ruku stavlja jedan od dvojice prisutnih članova i izgovara tekst zakletve koji mu govori. Kada se završi tu su čestitanja i daje se konspirativno ime. Imali su Disciplinski pravilnik i time su pooštravali disciplinu i odgovornost za izvršenje određenih zadataka. Od blagih opomena do izolacije ako neko pogriješi. Da bi se vratio ponovo u članstvo morao je poslije izvjesnog vremena da izvrši neki poseban zadatak da bi se vratio a i kazna, smrtna kazna je bila predviđena za izdaju ili prekršaj težak druge vrste. U Australiji svi članovi su imali i prisustvovali obuci, radili su na bazi priručnika 'Slobda ili smrt' i drugi 'Osvetnici Blajburga'. Tamo se učilo od topografije, kretanja u koloni, penjanja, pravljenja rovova, mina, radili su upaljače za tempirne, nagazne i potezne mine i učili kako se koriste“, dodaje Tadić.
Na tlo Jugoslavije prva devetočlana diverzantska grupa HRB-a staje 1963. godine. Bili su predvođeni dvojcem "Tolić- Oblak“. Međutim, tu su i uhapšeni a već sljedeće godine i osuđeni. Četiri godine kasnije ušla je i druga grupa iz Francuske ali su odmah "pali“. Dolaze i 1969. i 1970 a 1971. 7. aprila Mirko Barešić i Anđelko Brajković su ubistvom ambasadora Vladimira Rolovića skrenuli pažnju svjetske javnosti.
"Geza Pašti koji je ostao dolje a i on je suosnivač dolazi u Еvropu da bi povezao organizaciju sa nekim drugim organizacijama, Luburićevim narodnim otporom sa nekim organizacijama, udruženjima Hrvatske mladeži i u takve su organizacije ugrađivali svoje članove, uvezivali neke od njih. U Еvropi su bili braća Andrić, treći Petar -stožernik u Nici. Jozo Oreč u Štutgartu Marko Mudronja a u Beču je bio Đuro Horvat koji je pokrivao područje Austrije sa Ilijom Glavašem koji je bio u Salzburgu gdje se vezivao i za sveštenika. Bilo je tu ideja da se kako su namjeravali da koriste iskustva nekih pristalica Mao Ce Tunga, nastupali su sa podatkom da je Kastro izveo revoluciju sa svojih 70 revolucionara da se može tako doći a oni su računali da će uspjeti da okupe oko 200 dobrovoljaca za svoje članstvo koji bi bili spremni da se upute u zemlju“, priča Tadić.
U nastavku pogledajte opširnije:
.webp)
