Mirza Hadžihajdić (35) iz Bijeljine imao je želju da nakon osnovne škole upiše obućarski zanat, kako bi nastavio porodičnu tradiciju naslijeđenu od đeda, a danas je jedan od rijetkih obućara u ovom gradu koji dokazuje da su zanatlije i te kako poštovane i tražene.
Ne prođe ni 10 minuta, a u Mirzinu radnju ulazi nova mušterija – traže popravke, razna lijepljenja, šivenja, donoseći odjednom više pari obuće koji čekaju da im se vrate prvobitni izgled i funkcionalnost.
– Kada je trebalo da krenem u srednju školu, obućarskog zanata nije bilo u ponudi. Morao sam da upišem smjer mašinbravar u Tehničkoj školi i da se kasnije prekvalifikujem. Deda je bio obućar, tata takođe, s njim danas radim, i ja sam treća generacija. Na početku sam dobijao neke lakše poslove, ili bih pitao oca da mi pokaže kako radi određene popravke, pa bih ja ponavljao. Očima sam „krao“ zanat, navodi Hadžihajdić za portal InfoBijeljina.
Zanimljivo je da u ovu obućarsku radnju nerijetko svraćaju mušterije iz okolnih opština kao što su Ugljevik, Lopare, Bratunac, Vlasenica, a nekada dođu i oni iz Beograda, Novog Sada, Sarajeva.
(Izvor/Foto: InfoBijeljina)
.webp)
