Sa današnjim danom počinju Nekršteni dani, a koji svake godine traju od 10. do 19 januara, tačnije do Bogojavljenja. Srpska pravoslavna crkva tokom ovih dana pridržava se jednog pravila koje tokom ovog perioda treba ispoštovati.
Nekršteni dani naziv su dobili jer Isus Hrist tada još nije bio kršten, dok u narodu postoji i vjerovanje da tokom tih dana iz kuće ne valja izlaziti od prvog mraka, pa sve do svitanja. Smatra se, naime, kako kazuje dalje narodno predanje, da tada noću vrebaju opasne, nečastive sile koje izlaze iz zemlje, koja je tih dana januara otvorena.
Vjerski analitičar Draško Đenović u razgovoru za "Telegraf.rs" govorio je o Nekrštenim danima, kao i o starom vjerovanju koje postoji u našem narodu, pa istakao kako ono nema biblijsko i crkvenom uporište, pa da tako nema mjesta za strah od demona i ostalih mračnih sila, a o kojima su u našem narodu prenošene zastrašujuće priče godinama unazad.
"Nema razloga za strah. Radi se o narodnom vjerovanju koje nema uporište u biblijskoj nauci. Nekršteni dani su period kada Isus Hrist nije kršten. Kršten je tek 8. dana. Vjeruje se da je zbog toga zemlja otvorena, da mrtvi izlaze, demoni, nečastive sile, nekršteni, a izlaze od kad se smrači, pa sve dok ne svane, odnosno, dok pijetlovi ne zapjevaju", objasnio je na početku Đenović.
Đenović dalje govori da hrišćani vjeruju da, ako je Bog sa njima, ko će onda biti protiv njih, te da mjesta za strah ili sujeverje nema. Takođe, objasnio nam je ovom prilikom i da li u Srpskoj pravoslavnoj crkvi postoje određena pravila kojih se treba pridržavati dok traju Nekršteni dani.
"Ne postoje neka specijalna pravila, jedino to da se izbjegava u pojedinim crkvama da se djeca krštavaju, ali i to nije svuda, i toga, na primjer, nema u ruskoj pravoslavnoj crkvi. Svakako, ukoliko je moranje, djeca se svakako krštavaju i ne gleda se da li su u toku Nekršteni dani ili ne, jer se pridržavaju pravila da 'bez krštenja nema spasenja'", dodaje.
Dodaje kako u mračne sile u Srbiji posebno vjeruju stanovnici vlaških krajeva, odnosno, u Negotinu, Petrovcu na Mlavi i drugim okolnim mjestima, dok ih u Vojvodini gotovo i nema.
"Takva vjerovanja, kao što sam već rekao, nemaju uporište. Problem je što kod nas ljudi većinom nisu vjernici, već su jako sujeverni. Stalno čujemo 'ne valja se', 'urok je', pa nije ni čudo što se i jedno ovakvo vjerovanje tokom dana kada Isus nije kršten zadržalo među našim narodom sve do danas", zaključuje Draško Đenović.
