Kakav otac takav i sin. Srđan i Zoran, dvije generacije Pašalića svoj životni poziv pronašli su u službi policije. Iza oca Zorana nalaze se tri decenije uspješne karijere i službe. Dok je iza sina Srđana tek prva godina.
Zoran ne krije da je ponosan na sina. Vjeruje i želi da će učenik nadmašiti učitelja.
Kada je 1990. godine pokušao upisati srednju školu unutrašnjih poslova u Sarajevu bez obrazloženja dobio je odbijenicu. Međutim nije se odustalo, iako su vihorom rata snovi na jedno vrijeme morali sačekati. 1993. godine, odmah po završetku srednje škole pristupio je u Vojsku Republike Srpske.
Na prvoj liniji odbrane, u četi posebne jedinice policije, tek mladića Zorana i njegove drugove čekali su teški dani.
Svako vrijeme nosilo je svoje izazove. Ali i želju da se na te izazove odgovori na što bolji način. Po završetku rata odlučio je pristupiti Ministarstvu unutrašnjih poslova.
Prvo je završio kurs, a u želji za dodatnim napredovanjem i višu školu. Akcije i uspjesi nizali su se u godinama koje su dolazile. Jedna od medijski propraćenih akcija u kojoj je Zoran učestvovao sa svojim timom je ona iz 2005. pod nazivom "Еskalibur".
Priznanja i nagrade nisu izostale. Dok danas krase zidove kancelarije podsjetnici su nekim novim generacijama na put kojim svaki mladi policajac treba da krene. Nadređeni dodaju, privilegija je takvog čovjeka imati u svojim redovima.
Zato sa ponosom ističu da je Zoran Pašalić koji je uzor ostalim radnim kolegama, radnu karijeru započeo i gradio u Policijskoj upravi Banja Luka. Dobitnik je Srebrnog znaka policije, Zlatnog znaka policije i mnogobrojnih pohvala - put je to na koji mogu da se ugledaju, kako njegov sin sa početka priče, tako i drugi mladi policajci koji žele slične uspjehe.
