Gledano kroz novac, potrošnja je bila manja za oko dva miliona maraka. 

Od 2014. do 2016. godine došlo je do naglog rasta prodaje lijekova iz ovih grupa. Tako je rast iznosio i nekoliko miliona maraka. U 2017. godini dolazi do regulacije prodaje lijekova i dobijanje recepata što se pojavilo kao otežavajuća okolnost za pacijente i što je, moguće, uticalo na prodaju.

Itekako je moguće jer se lijekovi za smirenje ne mogu dobiti bez recepta. Međutim, i tu postoji alternativa. 

“Naravno da više izlaze ovi lijekovi koji se mogu dobiti bez recepta, znači to su ovi biljni lijekovi, a lijekovi koji se izdaju na recept, nisam primjetila da li izlaze manje ili više u odnosu na prošlu godinu zato što su to ljudi koji imaju standardnu terapiju i to je to. A naravno kad je na nama da preporučimo uvijek dajemo ove koji idu bez recepta i zato je njihov izlaz naravno veći", kaže Tanja Bilbija, farmaceut.

Sve ovo, donekle, potvrđuje da potražnje za lijekovima za smirenje i antidepresivima ima. Razlika je samo u nazivu i sastavu tablete. Psiholozi ne spore da lijekovi mogu da budu korisni. Kažu da su dobri ukoliko se pravilno koriste. Ako je terapija pogrešna, i ako nije uključena i psihološka pomoć, može se razviti i ovisnost.

“Ljudi se prenaglašeno oslanjaju na lijekove. Lijek ne mijenja stil života. On naravno utiče, sedira, smanjuje određene simptome ali isto tako ima svoje efekte da je čovjek manje aktivan, manje osnažen, trom je itd. I znači on gubi u tom aktivitetu",rekao je Aleksandar Milić, psiholog.

Mentalno zdravlje građana je sve više narušeno ili se samo više pažnja obraća na to, kaže još psihilog Milić i objašnjava da je teške procese psihoterapije lakše zamijeniti lijekovima koji imaju trenutno djejstvo. Podatak sa početka priče o dva miliona maraka manje potrošenih na lijekove za smirenje može, na prvu, da djeluje ohrabrujuće, ali samo dok se ne pomene činjenica da građani Bosne i Hercegovine, godišnje, troše preko 20 miliona maraka na lijekove za mentalno zdravlje.