Povezujući istoriju, sport i humanost, otac i sin, Danko i Andrej Mijović te Marko Košarac, uspješno su se vratili iz Pariza, do kojeg su otišli oldtajmerom. Prevalili su put od 4.000 kilometara.
- To nije prvi put da idemo oldtajmerom, jeste na neko dalje putovanje. Mi smo sa ovim autom prošli do sada, kao dva puta do Pariza i nazad, tako da smo navikli i znali smo šta nas očekuje i da sve ima svoje i prednosti i neke mane. Uglavnom, ovo je stvarno udobno auto, nema problema sa nekom neudobnošću, recimo da nemaš gdje ruku staviti. Tako da smo udobno stigli tamo - kaže Marko.
Pjesma trasirala put
- Putanju smo birali po pjesmi Đorđa Balaševića “Oprosti mi Katrin“. On na početku te pjesme kaže: "Еkspresnim vozom za Pariz, Pula – Trst – Torino – Milano – Grenobil - Pariz". Mi smo išli tom putanjom, a usput smo posjetili tj. prošli smo ispod Mon Blana, posjetili smo Ženevu, a do Pariza smo išli kroz Njemačku, da ne idemo istom putanjom - dodaje Andrej.
Reno četiri, osvajao je drumove prema Parizu brzinom do 100km/h, ne ostavljajući nikoga ravnodušnim. Gdje god se našao, izazivao je posebnu pažnju i odobravanje prolaznika.
- Najteže je održavati se budnim i biti fokusiran na put, na saobraćaj. Ovo je autić koji može voziti do nekih 100km/h bez rasterećenja i nečega, sve preko mu stvara neke probleme. Tako da smo se tako i dogovorili, vozili smo 90 – 100 , 80 na dijelovima puta. Izlazili smo i na brze ceste. Shvatili smo da ovaj automobil kroz različite zemlje zovu drugačije. U Francuskoj ga zovu „La ka trel“ u Italiji su nekako drugačije - priča Danko.
Ni zub vremena mu nije mogao ništa
Automobil, star 40 godina, ni sitni kvarovi nisu uspjeli da zaustave na svojoj misiji. Sve poteškoće su otklonjene i trojac se srećno vratio kući.
- Bilo je poteškoća što se tiče ovako mehanike. Pukao nam je čep od hladnjaka, tj. hladnjak nam je pukao na dijelu gdje je čep, onda smo imali i problem sa lijevom prednjom gumom i neka manja poteškoća, ali koja ipak znači za vozača, tj. retrovizor. Tamo negdje prema Milanu zakačio nas je neki vozač brzog auta i stradao je retrovizor. Sreća staklo je bilo u pitanju, pa smo to malo, nekim ogledalcem, pričvrstili - naglašava Marko.
Ideja za ovo putovanje je nastala spontano i iz želje da se poveže Olimpijada 2024., Olimpijske igre u Sarajevu 1984., ali i oldtajmer reno četiri.
- Ideja je nastala slučajno kada smo tata i ja pričali o Olimpijadi i tada smo se nalazili u drugom oldtajmeru u njegovom mercedesu i razmišljali smo da li da idemo na Olimpijadu avionom i rekoh, što bismo to, hajmo mercedesom. Tada smo mi nazvali Marka i skontali smo da je mnogo bolje da idemo renoom. Pošto je reno iz Pariza, pa hajde da povežemo to Olimpijada 2024. – Sarajevo 1984. – Reno i tako je to i bilo - rekao je Andrej.
Putovanje imalo humanitarni karakter
Put dug 4.000 kilometara osmišljen je sa namjerom da se prodaju kilometri kako bi se pomoglo liječenje Miloša Božovića, sportiste koji je, da nije doživio nezgodu na utakmici i sam mogao biti olimpijac. Do sada je skupljeno oko 1.500 KM.
