Uz mnogo emocija i u taktu čuvene Bilećanke bivši pitomci Škole rezervnih oficira hodali su kasarnom.
Miodrag uveliko gazi devetu deceniju, u Bileću je prvi put došao 1961 godine. I danas se dobro sjeća svakog brda oko ove opštine.
"Ko nije služio školu u Bileći taj nije ni služio vojsku. To je jedna od najjačih škola pešadije koja je bila ovdje. Nama je bilo teškom, možda se tada nismo slagali ali to je bila vojska", kaže Miodrag Orović iz Podgorice.
Na trinaesto okupljanje Bilećana došlo je nekoliko stotina ljudi iz svih krajeva bivše države. Ponovo su stali u stroj a sjećanja su samo navirala.
"N: Kad vam neko kaže bilećka kasarna šta je prva pomisao? Pomisao ma moj prvi dolazak 6. aprila 1984. godine i ono moj prenoćište u spomen sobi Moša Pijade", kaže Dragan Đukanović iz Doboja.
"N: Kakav je osjećaj kada dođete u Bileću? S obzirom kada sam odlazio iz Bileće i rekao nikad više taj osjećaj ne mogu da opišem. N: Šta je bilo najteže? Bolje me pitajte šta je bilo najlakše", kaže Nebojša Maksimović iz Kruševca.
"Divna su osjećanja, naviru uspomene, vidimo se sa bivšim kolegama pitomcima iz cijele bivše Jugoslavije", kaže Naser Hodža iz Sjeverne Makedonije.
Zadovoljni i organizatori. Danas je prikazan i film o ŠROP-u. Bilećke doživljaje nije lako opisati.
"Еvo i sami možete primjetiti da je ovo nešto nezaboravno u životu u čovjeku. Imam 60 i nešto godina i dolazim svake godine", kaže Velimir Nogo, bivši starješina ŠROP.
"Sam taj odnos stanovnika Bileće prema kasarni prema pitomcima je učinio nešto posebno i to Bileći daje posebnu priču", kaže Dragan Vulović, predsjednik organizacionog odbora.
"Ja kada idem negdje drugdje a mogu trasirati da idem kroz Bileću uvijek planiram da prođem kroz Bileću", kaže Šemsudin Habibović, predsjednik ŠROP.
Školu rezervnih oficira u Bileći završilo je oko 50.000 pitomaca. Škola i kasarna mnogo su značili ovoj opštini. Iz bilećke kasarne Bojan Nosović.
