Majci preminulog novorođenčeta Željki Tubić svako obilježavanje godišnjice jedne od najpotresnijih ratnih tragedija sve je teže. Ni nakon 32 godine ne može da se pomiri sa činjenicom da je 12 beba u inkubatorima umrlo na najgori način zbog međunarodne zajednice, koja im je odlukom o zabrani dopremanja kiseonika do Banjaluke, oduzela pravo na život.
"Radim na takvom jednom radnom mjestu gdje mi dolaze upravo ti vršnjaci za zamjenu dokumenata i onda uvijek gledate kako bi izgledalo vaše dijete, koliki bi bio, da li bi završio fakultet, da li bi već imao svoju porodicu. To su neke neispričane priče", priča Željka Tubić.
Savjet bezbjednosti koji je odgovoran za tadašnji zločin prema bebama i danas čini nepravdu svim Srbima. Zbog tadašnje monstruozne odluke da se zabrane svi letovi sa humanitarnom pomoći, lijekovima, hranom i kiseonikom u Krajinu niko nije ni odgovarao.
Sve te žrtve zločina bez premca simbol su neljudskosti međunarodne zajednice do danas, kaže srpski član BH Predsjedništva.
"Ukazujemo na to kao jedan primjer koji je pokosio naše brojne porodice, ali isto tako kao primjer koji je donio i naselio tu strašnu nepravdu ovdje u Bih kada je uopšte u pitanju razmišljanje o ratu, o tome ko su krivci, ko nisu krivci, oko toga kako se pravila jedna crno-bijela slika", rekla je Željka Cvijanović, srpski član Predsjedništva BiH.
"Da Vojska Republike Srpske nije probila koridor, ko zna koliko bi još banjalučkih beba bilo ugušeno na svirep način od strane onih koji danas bez odgovornosti za te zločine pokušavaju da kreiraju Rezoluciju kojom će i te bebe i druge koje smo spasili proglasiti genocidnim", poručio je predsjednik Narodne skupštine Srpske Nenad Stevandić.
I trinaesta beba izgubila je bitku za život sa 14 godina. Jedinom preživjelom novorođenčetu nedostatak kiseonika ostavio je doživotne posljedice.
