Srpska pravoslavna crkva i vjernici 28. juna obilježavaju jedan od srpskih praznika Vidovdan. Obilježavanje Vidovdana je započelo u 19. vijeku, u znak sjećanja na Kneza Lazara i junake poginule u Kosovskom boju, na ovaj dan 1389. godine.
Iako je 28. jun istorijski značajan datum za Srbe, Vidovdan se vezuje i za svetog Vida, svevideće božanstvo. Zato su mnogi običaji vezani za oči i vid.
U različitim krajevima običaji su različiti. Suština gotovo svakog je gatanje, i „gledanje“ u budućnost. Najrasprostranjenije je vjerovanje da će neudate djevojke, ako veče pred Vidovdan ispod jastuka stave vidovu travu (vidovčica, vidovac, vidovača, očanica), malo soli i parče hljeba, sanjati budućeg mladoženju, piše Šajkača.rs.
Na sam Vidovdan ne smije se obrađivati zemlja niti raditi u vinogradu. Na Vidovdan ne bi trebalo da se rade kućni poslovi ali je zato poželjno da se nešto novo započne ali treba započeti ručne radove. Nekada su to bili heklanje, vez.
.webp)
U Šumadiji je običaj da se iznose stvari iz kuće da se provjetre od moljaca. Tokom dana ne bi trebalo pjevati i igrati, već se sjećati preminulih predaka.
Vidovdan se obilježava kao tužan praznik. Za sve postradale u ratovima na ovaj dan se u crkvama obavlja pomen.
