Odavno se pokazalo da svaki ar zemlje na Zlatiboru ima svoju vrijednost, i to popriličnu.
I dok su neki odlučili da svoje parcele prodaju, porodica Todorović iz grada se preselila na djedovinu i počela baviti seoskim turizmom.
To se pokazalo kao odličan potez, jer su u jeku pandemije korona virusa, ali i nakon toga mnogi građani potražili mir u netaknutoj prirodi.
"Kad se kaže Zlatibor većini je na pameti jezero u centru i popločani trg, ali ova planina je mnogo više od toga. Ovdje u selu na samo desetak kilometara od centra ljudi dolaze da pronađu svoju prirodnu oazu i to uspijevaju, jer ovdje se tišina zapravo čuje. Vazduh je fenomenalan i kako su nam rekli gosti kao da se prodiše punim plućima", kaže za RINU domaćica Jelena Todorović.
Njihovo domaćinstvo pravo je malo parče raja na zemlji, kućice su drvene i tradicionalno opremljene. Gosti dolaze iz svih dijelova Srbije, regiona ali iz dalekih zemalja.
"Posjetila nas je gošća iz tropskih krajeva i ona je ovdje kod nas na Zlatiboru prvi put vidjela snijeg, to je bilo opšte oduševljenje i zaista prava radost", dodaje Jelena.
Da bi pokrenuli svoj posao Jelena i njen suprug Aleksandar koristili su podsticaje lokalne samouprave, a zahvaljujući subvencijama u planu je i proširivanje kapaciteta.
Ono po čemu se još ističu jeste proizvodnja domaće organske hrane na njihovom imanju, stoga gosti na trpezi dobijaju isključivo domaću, zdravu hranu - a pare samo kaplju.
"Na našem imanju uzgajamo mangulice i ovce. Zlatibor je izuzetno čist tako da nam nije teško da ispunimo uslove neophodne za organsku proizvodnju. Kasnije pravimo svoje sopstvene suhomesnate proizvode vrhunskog kvaliteta, mlijeko i sir i sve to služimo našim gostima. Svi budu oduševljeni domaćim čvarcima, mesom i mlijekom. Dobar glas daleko se čuje, a preporuka 'od usta do usta' je najbolja tako da je broj noćenja u našem domaćinstvu sve veći. Često kao suvenir sa Zlatibora ponesu upravo pršutu ili čvarke", kaže Aleksandar.
Ovaj mladi bračni par sa svojom djecom, najbolji je primjer da života ima i u srpskim selima, ali samo za one koji se ne libe da vrijedno rade i prevashodno bave poljoprivredom, a zatim i seoskim turizmom.
