„Meni je to dobro kada se zapali lila, kad idemo bombone tražiti i to.“

„Meni je najbolje svake godine se lila, družimo se, jedemo slatkiše i eto i odlučujemo čija će lila pobijediti.“

„Uglavnom dobijamo slatkiše..” “Družite se?” “Da.” “Lijep običaj?” “Da“, pričaju najmlađi.

Lilanje je od malih nogu sastavni dio tradicije, kaže Snežana Vuković. Ovaj običaj je postojao i u njenom rodnom mjestu, a sačuvao se i dolaskom u Bijeljinu.

„I ja kao malo dijete sam lilala i pamtila i pjevali smo pjesmice, mi smo tamo zavičaj Šekovići , Kalesija, uvijek se to održavalo”, rekla je Snežana Vuković iz Bijeljine.

Paljenje kora trešnjinog drveta je običaj koji seže još iz vremena života apostola Petra i Pavla. Simbol je progona Hrišćana za vrijeme cara Nerona kada ih je žive spaljivao. Osim vjerske simbolike najveća vrijednost je očuvanje tradicije. Posebno se održao u sjeveroistočnim dijelovima Republike Srpske i zapadne Srbije.

 “Taj miris spaljene trešnjine kore, ljude vraća u djetinjstvo. Sjećaju se djetinjstva, sjećaju se nekih lijepih dana kada su oko svojih kuća kod svojih baka i deka dolazili i lilali. Ovaj običaj živi i živjeće i slava Bogu ovdje u našem gradu ima dosta, dosta djece i dalje vjerujem da ćemo se još dugo, dugo radovati ovako lijepim Petrovdanskim običajima”, kaže sveštenik Miran Gavrilović.

Svake godine mnoštvo vjernika, posebno onih mlađih se okuplja u porti hrama Svetih apostola Petra i Pavla čija je i slava Petrovdan. Po završetku lilanja djeci zanije davao simljeni sir-zarac, a danas se dijele slatkiši. Pobjednik je onaj čija je lila najduže izdržala.

I ovako je svakog 11.jula u Semberiji, Majevici i podmajevičkom kraju. Tradiciju čuvaju najmlađi i kažu čuvaće je dok god budu znali da je prenesu i svojim mlađima.