Institucija koja je nastala da sjećanja na žrtve genocida u Drugom Svjetskom ratu nikad ne izblijede. Institucija koja posjeduje preko 100.000 jedinica muzejske i arhivske građe koje svjedoče o svim logoraškim strahotama.
I nije ni čudo da je zbog toga Muzej žrtava genocida u Beogradu jedinstvena nacionalna ustanova. Osnovana je 1992.godine odlukom Narodne skupštine Srbije. I danas, nakon 30 godina svakodnevno popunjava svoj fundus.
Svaki predmet ima svoju priču. I svaki je od velikog značaja. Važno je i da istoričari postupaju bez subjektivnosti kada rade sa istoriografskim materijalom.
Za Dosije prikazuju i jedan od najznačajnijih predmeta koji je nedavno dospio u Muzej. Riječ je o Logoraškoj uniformi iz nacističkog logora Mauthauzen.
Prikazan je i dio onoga što se nalazi u zbirci oružja i Vojne opreme.
Muzej broji i mnoštvo izdanja igrano-dokumentarnih filmova, izložbi, otkupa. Izdanja su podijeljena u tri edicije kažu stručnjaci. Trude se da sva budu dvojezična ili po mogućnosti trojezična. Do sada je objavljeno nekoliko desetina publikacija, naučnih istraživanja, zbornika.. Posebno se izdvaja ilustrovana publikacija dvojezičnog karaktera profesorke Jelene Еrdeljan. Riječ je o slikama monahinje Marije, na kojoj se radilo dvije godine. Prva je to publikacija koja je nakon 30 godina postojanja Muzeja donijela Ikonomovu nominaciju za najljepšu publikaciju godine.
Izdvaja se posebno i Crvena poema Kragujevac 1941. godina. Rađena je u kožnom povezu.
Arhivske kutije i police u biblioteci imaju posebnu. Nisu to uobičajene, one koje možete vidjeti u svakom Muzeju, jer ono što one kriju ima posebnu emociju.
Nema priče koja može biti bolnija od one koja govori o stradanju djece. Takvih je nažalost bezbroj u ovoj instituciji. Prikazano je mnogo izložbi koje govore o stradanju djece u nacističkom logoru Jasenovac, ali i o stradanju Srba na Kosovu i Metohiji.
Specijalna biblioteka u Muzeju žrtava genocida u Beogradu osnovana je 1997.godine. Posjećuju je novinari, mlađe generacije među kojima su maturanti i studenti, ali i svi oni koji žele da znaju bolnu istoriju srpskog naroda.
I nema ustanove koja može da parira ovoj. U njoj se nalazi oko 30 zaposlenih radnika. Svakodnevno rade na tome da se strahote koje su preživjele žrtve genocida nikada ne zaborave. I neće, dok postoji ova institucija. Predmeti koji se u njoj nalaze svjedoče pričama koje su okupane suzama.
