Marširali su potomci stradalih, ali i bivši komandanti. Nakon 11. marša stazom egzodusa, pitaju. 

"Gdje su naša 64 zarobljena pripadnika vojske Republike Srpske koja su nedaleko odavde u Kamenici zarobljeni živi. Pitamo institut za traženje nestalih gdje su oni", istakao je Zoran Blagojević, bivši komandant 4. ozrenske lake pješadijeske brigade.  

Među njimaje bio je i otac Veselka Pejića. Još traga za kostima. 

"Moj otac je završio u tom mudžahedinskom kampu i nažalost dan danas nismo uspjeli da ga pronađemo, nema kosti niti dijelova tijela koje bi sahranili", naglasio je Veselko Pejić, Vozuća. 

Nema porodice u kojoj neko nije stradao. Oni koji su mogli šetali su u znak sjećanja za njih. Oni kojim godine ne dozvoljavaju, ne zaboravljaju stazu kojom su se spasavali, i sjećaju se stradalih sa suzama u očima.

"Moje žene stradalo je 11 prvih rođaka dva brata jedan bratić. U mene je trajalo dva i po dana, razišli smo mi se kasnije kud koji, oni koji su stradali bili smo skupa", istakao je Branko Marković, Stošnica. 

"Da odamo počast ovim žrtvama koje su ostale ovde, njihove kosti su ovde ostale ne možemo naći", istakla je Snježana Antunović.

Ostao je zličin, ali je izostala kazna. Jedina presuda do danas je ona Rasimu Delići. Uprkos činjenici da je na mjestu gdje su se danas okupili Srbi pronađena grobnica sa 21 tijelom, od čega 17 obezglavljenih. 

"Osim procesa koji je skoro počeo protiv Mahmiljuna nemamo niti jedne ne presuđen nego nijedne istrage niti jedne optužnice", istakao je Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Republike Srpske.
 
Samo u 14 dana septembra 1995. godine, na vozućkom području spaljeno je 30 srpskih sela, protjerano 1.920 srpskih porodica. Ubijeno je 459 boraca i civila, dok se za 126 još traga. Kod crkve u Stogu služen im je pomen. Brojne delegacije, među kojima i izaslanik predsjednika Srpske  položili su vijence.