Sve povelje nastale na teritoriji srednjovjekovne Bosne su, osim na latinskom, pisane na srpskom jeziku i ćiriličkim pismom štokavskog narječja, izjavio je danas u Istočnom Sarajevu viši naučni saradnik u Istorijskom institutu u Beogradu Neven Isailović.
Isailović je rekao novinarima da povelje svjedoče, prije svega kao poslovno-pravni dokumenti, o nekim aktuelnim pitanjima tog vremena.
"Nastale su kao rezultat ugovora nekakvih vladarskih naredbi, pisama i sadrže leksiku koju filolozi mogu istraživati u kontekstu jezika i identiteta. Tu su i religijski aspekti naše poslovno-pravne pismenosti", izjavio je Isailović nakon promocije zbornika radova "Srpsko pisano nasljeđe i istorija srednjovjekovne Bosne, Huma i Travunije" i "Srpska povelja srednjovjekovne Bosne i Huma".
Prema njegovim riječima, svi ti dokumenti pripadaju vremenu kada je religija imala izrazito važnu ulogu i tu su sadržani pojmovi vezani za svetačka imena, proslavljanje praznika, vjerski život i sva ona svjedoče o tome da je u srednjovjekovnoj Bosni vladala pravovjerna religija.
"Mi ne možemo reći da li je to pripadnost ovoj ili onoj crkvi, ali teza o nekakvoj jeretičkoj prirodi srednjovjekovne Bosne, o nekakvom nepravovjerju ne stoji. Svi elementi koje susrećemo sasvim su pravovjerni i pominje se Sveto trojstvo i ime Hrista, a ne postoji nikakva naznaka o bogumilskoj tezi, koja je u nauci odavno odbačena", naglasio je Isailović.
On je upozorio da se, sa stanovišta istorije, moderna situacija nikada ne bi smjela prenositi na prošlost, niti da se vrše neka poređenja koja ne mogu stajati danas.
"Rezultat zbornika je pokušaj da se neke teme otvore. Ostaće dosta toga da se istražuje i da se sintetišu neke nove cjeline i to neće raditi samo istoričari, već i filolozi, filozofi, teolozi i svi pripadnici humanističkih nauka", rekao je Isailović.
Govoreći o Povelji Kulina bana, o kojoj se često govori kao o nekakvom rodnom list bosanske države, on je naveo da je to samo prvi sačuvani dokument - ugovor jednog vladara Bosne sa dubrovačkom opštinom i da on ne svjedoči o nekakvom identitetu Bošnjaka, pa čak ni Srba, već je to samo dokument koji ima pravnu ulogu.
Isailović naglašava da je Povelja Kulina bana svjedočanstvo pismenosti i da je napisana na srpskom jeziku tog vremena.
"Kulinova povelja to ne pominje, ali Povelja bana Ninoslava nastala pedesetak godina kasnije svjedoči o tome da vladar svoje podanike naziva Srbima, dok Dubrovčane naziva Vlasima. To odgovara tadašnjem shvatanju terminologije, jer se u srpskim poveljama iz Raške, iz države Nemanjića, takođe javlja to dvojstvo", rekao je Isailović.
Današnjoj promociji prisustvovao je i Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski Hrizostom.
Na promociji zbornika radova govorili su profesor na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci Zorica Nikitović, profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu Jasmina Grković Mejdžor i Srđan Rudić iz Istorijskog instituta u Beogradu.
Predstavljanje zbornika radova organizovano je u okviru Trećeg naučnog skupa pod nazivom "Srpski srednjovjekovni spomenici iz Bosne i Huma - proučavanje Čajničkog jevanđelja" sa međunarodnim učešćem, u organizaciji Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske i Mitropolije dabrobosanske, koji se završava sutra.
U Naučnom odboru su akademici Branko Letić, Anatolij Arkadjevič Turilov, Jasmina Grković Mejdžor, profesori Janis Tarnanidis, Vladislav Topalović, Jelica Stojanović, Viktor Savić i Zorica Nikitović.
