Mato Janjić, tridesetpetogodišnji inženjer poljoprivrede prije četiri godine je donio hrabru odluku da se vrati u rodnu Bosnu i Hercegovinu i napusti uspješnu karijeru u Austriji.
Karijeru u Austriji gradio je kao stručni voditelj za ishranu goveda, a potom četiri godine kao direktor prodaje u prestižnoj austrijskoj kompaniji koja se bavi prometom genetičkog materijala širom Еvrope.
Mato danas uspješno upravlja svojom farmom u selu Jenjić, udaljenom sedam kilometara od Orašja, i isporučuje najkvalitetnije mlijeko mljekari Inmer, koja je dio Lactalis grupe. Obrazovanje stečeno na Sveučilištu u Salzburgu u oblasti poljoprivrede, zajedno s bogatim radnim iskustvom, sada su ključni za vođenje imanja na vrhunskom nivou i prema najvišim evropskim standardima.
– Moja štala može primiti do 60 muznih grla. Radim mnogo, ali predano. Samo muža traje šest sati dnevno, a hranjenje stoke traje još tri sata. Jako pazim na kvalitetu mlijeka koje isporučujem Lactalisu. Uvijek postižem najkvalitetniju, Е klasu mlijeka – kaže Janjić i dodaje da mjesečno isporučuje 35.000 litara najkvalitetnijeg mlijeka kompaniji Lactalis.
– Ta količina varira zbog sezonskog telenja pa kad je pola stada u suhostaju, količina opada. U martu sam isporučio čak 42.000 litara mlijeka, a onda dođu mjeseci kada to bude dosta manja količina – objašnjava Mato.
Iako je Austrija poznata po uređenom sistemu, Mato priznaje da tamo ne bi mogao izgraditi ovakvo imanje, jer se kao takvo u toj zemlji može jedino naslijediti. Njegova odluka o povratku u BiH bila je upravo motivirana nasljeđem, sjećanjima na djetinjstvo i blagodati života na selu.
– Mljekarstvo me oduvijek privlačilo. Dok su drugi ljetovali, ja sam dolazio ovdje i provodio raspuste i odmore. Vratiti se i započeti vlastito imanje za mene bilo je neizbježno. Ovdje sada živim sa suprugom i našom kćerkicom, koja i nas dvoje dodatno motiviše.
Uprkos tome što bavljenje poljoprivredom u Bosni i Hercegovini bude često izazovno, Mato kaže da nije požalio što je zamijenio austrijsku sigurnost za život i rad u Orašju.
– I ovdje postoji red, ako se zna i hoće raditi. Onima koji se žele odvažiti na povratak uvijek savjetujem da se drže svoje struke, nastave stalno usavršavati i vode discipliniran menadžment.
Svaki Matin dan počinje u četiri ujutro, a rad na farmi završava kasno poslijepodne.
– Muža kreće u pola pet, hrana se nudi u pola osam, a ostatak dana ispunjen je čišćenjem i drugim poslovima. To je svakodnevni i kontinuiran rad, trud, zalaganje i samostalni menadžment koji me ispunjava. Posebna blagodat je mir na selu u kojem uživam – završava Mato, prenosi Bosnainfo.
Matina priča je dokaz da se i u Bosni i Hercegovini može uspjeti isključivo svojim trudom i predanošću. Ovakva angažovanost čini Janjićevu farmu uspješnim poslovnim poduhvatom i važnim dijelom lokalne zajednice.
