Ima tek dvadeset godina, farmu i pune ruke posla. Za Dražena Momčilovića je jahanje mnogo više od zabave. Odrastao je na obroncima planine Borje. Tamo je teren vrlo nepristupačan, pa se za stokom jedino sa konjem i može.
„Zanimljivo je, ne može to svako bas. On je devet godina kod mene, a kupljan je kao malen, kao ždrijebe“, kaže Dražen Momčilović
Konji, krave, ovce, svinje sve je tu. Draženu i njegovom ocu je to osnovni izvor prihoda.
„Teško je omrkneš, osvaneš, samo volje jake i sve se može. Za sada imam volju, još me to ne izdaje, pa dokle će, ne znam“, priča ovaj mladić.
Volio bi Dražen i da se oženi, osnuje porodicu. Ali, kako u šali dodaje, sumnja da bi koja djevojka sa njim posla na farmu.
„Ma ne vjerujem, ovdje neće doći. Slabo ko“, misli on.
I dok se mladi provode, Dražen danonoćno radi. Posao, kaže, ne može da čeka.
Sijeno za zimu je spremno. A u jesen, proljeće i ljeto, Dražen i njegov otac stada vode na ispasu na okolna brda. U jednom danu kazu pređu čak i po 30 kilometara.
I baš zbog toga, Dorat je Draženu dragocjen. Uz njega se ne boji kako će dočekati još jednu zimu u mjestu Brestovac na Klupama kod Teslića.
