Srpska pravslavna crkva danas slavi Svetog mučenika Mamanta.
Rodom iz Paflagonije, od hrišćanskih znamenitih roditelja, Teodota i Rufine. Roditelji njegovi bjehu bačeni u tamnicu za Hristovo ime.
U tamnici najprije mu umre otac; a majka mu, pošto rodi njega, i sama skonča. Tako dakle osta novorođeni mladenac u tamnici između mrtvih tijela svojih roditelja. No Bog Promislitelj posla angela Svoga nekoj plemenitoj udovi Amiji, kojoj se angel na snu javi i reče, da ide u tamnicu i uzme dijete k sebi. Ama izmoli od gradonačelnika dozvolu, da sahrani umrle, a dijete uze u svoju kuću.
Tek kad mu se navrši 5 godina poče dijete govoriti, i prva mu riječ beše: mama! Zbog čega i dobi ime Mamant. U školi Mamant pokaza neobičnu bistrinu; a pošto bješe kod kuće vaspitan u hrišćanskom duhu, to on ne tajaše vjeru svoju nego je ispovijedaše pred svojim vrsnicima ismjevajući idole. U vrijeme cara Avrelijana bi žestoko gonjenje hrišćana. Neznabošci ne šteđahu ni djecu hrišćansku.
Ni srcem ni ustima neću se odreći Boga i Cara moga Isusa Hrista
Mamantu bješe 15 godina, kada bi izveden pred cara. Reče mu car, da bar samo ustima se odreče Hrista, na što mu Mamant odgovori: "ni srcem ni ustima ne ću se odreći Boga i Cara moga Isusa Hrista." Car naredi te ga tukoše, svijećama pališe, i najzad vrgoše u more. No angel Božji spase ga, i odvede na goru visoku, blizu Kesarije. Tu je on živio u samoći i molitvi. Od njegove svetosti divlji zvjerovi su se pitomili. Najzad i tu bude pronađen od gonitelja i ponovo na muke stavljen. Pobjedivši i silu ognja i divljih zjverova Mamant sveti bi proboden trozubcem od nekoga žreca idolskoga. I tako predade dušu svoju svetu Bogu, kome je vjeran ostao u svima mukama. Od njegovih moštiju dogodiše se mnoga iscjelenja bolnih.
MOLITVA
Mučenik Tvoj Gospode, Mamant, u stradanju svome je primio nepropadljivi vijenac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobijedi, a razori i nemoćnu drskost demona: Njegovim molitvama spasi duše naše.
