Sveti prorok Jeremija je hrišćanski svetitelj i prorok rođen šest vijekova prije Isusa. Iako većina građana i ne zna za njega, u nekim krajevima Srbije su se održali običaji i narodna vjerovanja o kojima se i danas vodi računa. 

Vjeruje se da je Jeremija zaštitnik od zmija otrovnica. Zato je običaj da se na današnji dan razgone ovi gmizavci da ne bi preko ljeta dosađivali. Neko iz kuće zbog toga treba da porani, uzme tiganj i lupajući u njega nekoliko puta ponovi:

"Jeremija u polje, a sve zmije u more! Samo jedna ostala, za zlo njeno ostala, oba oka izbola, na dan trna glogova. Na četiri šipova, zlu kob izela". 

Dokle se čuje lupanje i pjesma, dotle zmije neće smjeti da se približe. 

Na Jeremijin dan ne otvaraju se britve i ne radi se ništa iglom i koncem. Ko bi na ovaj dan otvorio britvu, vjeruje se, na toga bi preko cijele godine trčale zmije. U nekim krajevima stari vjeruju da se na današnji dan ne valja ni češljati da se ne bi izazivali ovi opasni gmizavci. 

Takođe, treba paziti da se ni za kim ne vuče odvezana pertla ili neki končić da se na isti način tako ne bi vukle i zmije. 

Po predanju, Sveti prorok Jeremija već je u petnaestoj godini počeo da proriče i zbog toga je vrlo često bio u nemilosti vlasti, čak proganjan i zatvaran. Zbog svojih proročanstava navukao je gnijev velikaša, ali i poštovanje onih koji su u njega vjerovali.  

Postoji vjerovanje, da je i Aleksandar Veliki posjetio grob proroka Jeremije i da je njegovo tijelo tada preneto i sahranjeno u Aleksandriji.