Georgije je rođen u drugoj polovini Trećeg vijeka u Maloj Aziji i kao veoma mlad postao je vojvoda u vojsci rimskog imperatora Dioklecijana.

Braneći hrišćansku vjeru i protiveći se progonima hrišćana, Dioklecijan je bacio Georgija u tamnicu i osudio ga na najteže muke.

Vidjevši da muke ne mogu da slome ni tijelo ni Georgijevu vjeru, Dioklecijan je odlučio da ga pomiluje pod uslovom da prinese žrtvu rimskim božanstvima.

Georgije je na kipu, kojem je trebalo da prinese žrtvu, načinio krsni znak, nakon čega se statua mnogobožačkog idola rasprsnula. Vidjevši ovo, Dioklecijanova žena Aleksandra je uzviknula: "I ja verujem u Georgijevog Boga!", na šta Dioklecijan naredi da im bude odrubljena glava, što je i učinjeno.

Osim Đurđevdana, ovom svetitelju se čini pomen i 16. novembra - na Đurđic, dan prenosa moštiju u crkvu u Lidiji, Georgijevom rodnom mjestu.

Na ikonama Sveti Đorđe se predstavlja u vojvodskoj odeždi na konju/Đurđevdan/ ili stojeći /Đurđic/, kako ubija aždaju, sa ženskim likom u pozadini.

Đurđevdan je u srpskom narodu praznik sa najviše običaja, koji se razlikuju po sadržini od regiona do regiona.

Mnogi se običaji vezuju za Đurđevdan, a domaćica već dan ranije priprema posebnu vodu za sutrašnje umivanje. Po vjerovanju, ona pomaže da privučemo zdravlje, ljubav i blagostanje. U nju stavlja razno proljećno bilje, a dobro je i dodati dren i zdravac. Na kraju se spušta i "čuvarkuća", prvo ofarbano jaje od Uskrsa.

VJEROVANJA I OBIČAJI

Ko ima baštu, valja se da posudu ostavi preko noći pod ružom. Ujutru se prvo ovom vodom umivaju djeca, da budu zdrava kao dren, pa djevojke da privuku ljubav. Domaćini se umivaju đurđevdanskom vodom sa željom da im dom bude zaštićen od svega i pun berićeta.

Običaji kažu da na Đurđevan ne valja spavati, a ako neko baš mora da odrijema, bilo bi dobro da i na Markovdan odspava na drugom mjestu. Narod priželjkuje da na ovaj dan bude vedro, jer to znači da će godina biti plodna.