Krstovdan se slavi uvijek uoči Bogojavljenja, spada u nepokretne praznike i posni je dan za pravoslavne vjernike, bez obzira na to koji dan u nedjelji pada.

Zimski Krstovdan slavi se uvek uoči Bogojavljenja i nije obilježen crvenim slovom, za razliku od Krstovdana koji je 27. septembra, kao uspomena na pronalaženje Časnog Krsta, na kojem je na Golgoti razapet Hristos. Mnogi Srbi ga slave kao svoju krsnu slavu.

Praznik se vezuje za svetkovanje Bogojavljenja, praznika Krštenja Isusa Hrista, kao i za dan posvećen svetom Jovanu Krstitelju, koji ga je krstio u rijeci Jordanu. Praznuju se, zapravo, dva događaja, u vezi s Časnim krstom – pronalazak Časnog krsta na Golgoti i povratak iz Persije u Jerusalim.

U pravoslavnim hramovima se na Krstovdan služi liturgija svetog Jovana Zlatoustog, uz ritual velikog osvećenja vode, koji prati praznično bogosluženje. Krstovdanska vodica se poslije vodoosvećenja dijeli vjernicima i, prema običaju, čuva u kućama radi zdravlja, jer se smatra da ova voda pomaže pri iscjeljenju duše i tijela. Zbog toga svaki vjernik čuva po jednu malu bočicu ove vode i koristi je samo u izuzetnim prilikama.

Po narodnim običajima na Krstovdan valja da se opere sav veš i očisti kuća. Posti se strogo, prvi put poslije Božića, jer je do ovog dana bilo razrješenje zbog velikog praznika. Zato u našem jeziku postoji poslovica: “Ko se krstom krsti, taj Krstovdan posti”.

Takođe, prema vjerovanjima našeg naroda, koji vjetar duva na Krstovdan, taj vjetar će najčešće duvati tokom godine. U dvanaest dana, počinjući od Božića, a zaključno s Krstovdanom, ogleda se dvanaest mjeseci godine koja dolazi, pa kakvo je vrijeme kog dana takvo će biti u mjesecu koji tom danu odgovara po redosljedu.

Na Krstovdan su se, prenose hroničari, jeli ostaci badnjedanskog pasulja i – spremane su pihtije. Ali kako je Krstovdan posni dan, to su ih jeli sutradan, na Bogojavljenje.