Ovaj egipatski grad, koji broji više od 200.000 stanovnika, trenutno je najpopularnije ljetovalište u Еgiptu, zemlji faraona i izuzetno bogate kulture. Hurgada, iako u pustinji, posjeduje sve što vam treba za ljetovanje koje ćete dugo pamtiti.

U gradu trenutno ima oko 200 hotela, a zanimljiv je podatak da je prvi hotel „Šeraton“ izgrađen 1963. godine. Taj hotel danas ne radi, ali svojevremeno su u njemu boravile neke od najznamenitijih svjetskih ličnosti, poput Lejdi Dajane.

Hoteli u Hurgadi predstavljaju oaze u pustinji, ali svakako to nije jedino što ovaj grad nudi. Еkipa ATV-a boravila je u ovom ljetovalištu a u Republiku Srpsku se vratila sa sjajnim utiscima.

Nakon direktnog troipočasovnog leta iz Banjaluke, sletjeli smo na stari aerodrom u Hurgadi, a prvo što nas je dočekalo bilo je jako toplo vrijeme, dok je dašak pustinjskog vjetra davao povremeno olakšanje. Uputili smo se u hotel Palm Rojam Rizort, a dok smo se vozili vrelim asfaltom izgrađenim između nepreglednih pustinjskih površina, primjetili smo da na ulicama nema gužve i da stanovnici Hurgade voze uglavnom automobile iz Azije, kao što su Tojota i Hjundai. Važno je napomenuti da se na putevima nalaze punktovi na kojima pripadnici policije provjeravaju automobile, a sve kako bi se osigurala potpuna bezbjednost u gradu.

Nakon što smo se smjestili u hotel, u regiji Soma Bej, koja je nešto udaljenija od same Hurgade, odmah smo otišli na predivnu pješčanu plažu. U ovoj regiji su najljepše pješčane plaže, u šta smo se i sami uvjerili, a boja Crvenog mora se preliva u nekoliko nijansi plave. 

Majske noći u Hurgadi su nešto svježije nego što možda očekujete, ali i dalje veoma ugodne. Muzika u hotelu se gasi prije ponoći, tako da vam je miran san zagarantovan.

Hurgada nudi mnogo zanimljivih aktivnosti. Našoj ekipi je svakako najzanimljivija bila posjeta beduinskom selu i jahanje kamila. Beduini su narod koji živi u pustinjama, možemo slobodno reći da su odsječeni od svijeta, ali zato svijet dolazi njima. Tako smo i mi došli, jureći kombijem kroz pijesak, što je za nas bila još jedna u nizu avantura. Saznali smo da su beduini  jako dugovječan narod te da žive i po 120 godina, uz pomoć biljaka koje su im dostupne. Beduini sve liječe na prirodan način i žive životom koji je nama nezamisliv. Vođa sela je najstariji među njima, od njega kupuju životne potrepštine, i on jedini ima televizor koji ostatak sela može gledati. Njihove porodice su velike, a mogu imati i do četiri žene, kao uostalom i svi ostali muškarci islamske vjeroispovijesti u Еgiptu.

Tu smo sreli djecu koja su se stidljivo šunjala oko nas, a kada smo im dali po koji novčić, onda su nas pratili u stopu i fotografisali se sa nama. Djevojčice i dječaci sa tamnim očima, obučeni u nošnju prilagođenu životu u pustinji, prizor je koji se ne zaboravlja. Iako se možda ne razumijemo zbog različitih jezika, emocije su ono što zbližava ljude, pa tako i ljude iz planinsko-ravničarske države sa ljudima iz pustinje Sahara.

Svakako ako vas put nanese u pustinju, trebate iskusiti i jahanje kamile. Ove pustinjske životinje su umiljate i potpuno bezopasne, tako da je jahanje kamile svakako obavezna avantura u Еgiptu. Kamila je jedna od najstarijih čovjekovih pomoćnika, ljudi u Еgiptu je koriste već više od 3.000 godina.

Nismo se samo na kamili provozali, već i na kvadu. Vožnja kvadova duboko u kameno-pješčanoj pustinji traje oko četrdesetak minuta, prilikom čega je neophodno nošenje naočara i marame, kako biste se zaštitili od pijeska.

Nakon pustinje, sasvim logičan nastavak dana je osvježenje u moru. Brodom smo otplovili na ostrvo Magaviš, gdje smo jedva dočekali da se bućnemo u svježu vodu Crvenog mora. Kada već pominjemo Crveno more, svi turisti koji dolaze na obale ovog mora bi trebalo da znaju da ništa iz mora, kao što su kamenčići ili korali, ne smiju iznijeti iz Еgipta, u suprotnom im čak prijeti i zatvor. Jednostavno, Crveno more je Еgipćanima svetinja i dobro ga čuvaju. No, vratimo se na Magaviš. Ostrvo, kao i grad Hurgada, ima predivne pješčane plaže, sa sitnim pijeskom, zlatnožute boje. Takođe se možete osvježiti i pićem u baru, a ovdje ćemo dodati i informaciju da u Hurgadi skoro svi primaju evre. Jedan evro iznosi 50 egipatskih funti, ali se taj odnos često mijenja zbog velike inflacije u Еgiptu.

Naš dan u pustinji je bio savršen, a ono što nikako ne smijete zaboraviti prilikom boravka u Hurgadi jeste krema sa zaštitnim faktorom i konstantna hidratacija. Iako su nam rekli da maj nije toliko vreo kao jul ili avgust, sunce u pustinjskoj zemlji se nikada ne potcjenjuje.

Iz srca egipatskog dijela pustinje Sahara, narednih dana smo prešli u samo jezgro grada. Šetalište Memša, dugo šest kilometara, popularno je turističko odredište na kojem se nalaze hoteli i mnoštvo trgovina. Upravo tu se nalazi i hotel u kojem smo boravili, Svis In. Svi hotelski kompleksi imaju svoju plažu, a unutar hotela vam ništa neće nedostajati jer nude ol inkluziv usluge, odnosno, sve uključeno.

Kada pričamo o šopingu, kultura cjenkanja u Еgiptu je jako važna, a lokalni prodavci se skoro uvrijede kada ne poštujete njihova nepisana pravila trgovanja. Dakle, ako se odlučite za kupovinu u Еgiptu, cjenkanjem možete spustiti cijenu i do nekoliko desetina evra, u zavisnosti šta kupujete. Dodajmo i da se bakšiš jako cijeni, kao i svagdje u svijetu, s tim da u Hurgadi ta cifra ne bi trebala da prelazi tri evra. Inače, prosječna plata u Еgiptu iznosi 120 evra, a cijene pojedinih namirnica su veće nego u Srpskoj i BiH, dok su druge poprilično jeftine.

Memša je preko dana skoro pa prazna, ali uveče je nezaobilazna lokacija za sve turiste. U maju nema mnogo ljudi, ali tokom tri ljetna mjeseca, kako su nam rekli naši domaćini, ovo šetalište vrvi od ljudi.

I baš kako smo negdje na početku spomenuli, u Hurgadi ste potpuno bezbjedni. Šetalište Memša je pokriveno kamerama tako da nema mjesta za strah. 

Stanovnici Hurgade su gostoljubiv narod, u šta smo se i sami uvjerili. Skoro svi znaju po neku riječ engleskog, pa čak i šestogodišnja djevojčica Heba koja nam je na ulici prodala privjesak za tri evra. U Еgiptu možete čuti i srpski jezik, pa nam je tako Atef otpjevao pjesmu Halida Bešlića "Ja bez tebe ne mogu da živim". 

Prilikom boravka u Hurgadi posjetili smo i džamiju Еl Mina, koja se nalazi u marini, što bi bio i prevod sa arapskog jezika. Izgradnja džamije je koštala dva miliona evra, a tu nemalu svotu su skupili stanovnici Hurgade te su svom gradu na taj način ostavili monumentalnu građevinu.

Iskoristili smo priliku da prošetamo marinom, to jeste, lukom koja nas je donekle podsjetila na luke diljem jadranske obale.

Ljetovalište Hurgada je jako popularno među Srbima, pa smo u hotelima u kojima smo bili sreli ljude iz Republike Srpske i Srbije. Stanovnicima Srpske i Srbije Hurgada je postala jako dostupna od kad turistička agencija Kontikti u svojoj ponudi ima direktne letove iz Banjaluke i Beograda. Sa banjalučkog aerodroma u maju se leti samo petkom, a u junu, julu i avgustu utorkom i petkom. Sjajan i jednostavan izbor za ljetovanje, u šta smo se i sami uvjerili.

Pratite nas i putem Vibera