Ševko Ćorović ime je čovjeka kojeg život nije mazio, čovjeka ranjenog ne samo ratnim gelerima, kojih je više od 40 u tijelu, već i životom punim borbe, boli i neizvjesnosti. Kada su ga mediji posjetili, nisu mogli ostati ravnodušni pred njegovim tihim, ali teškim suzama – suzama koje rijetko teku kod muškaraca, ali kada poteku, govore više od riječi.
Ševko danas živi u porodičnoj kući s majkom i sinom koji je 70-postotni invalid. Njegova kuća je neuslovna, a primanja nema kako bi je renovirao.
Nezaposlen, narušenog zdravlja, bez stalne podrške – Ševko je ostao i bez supruge, koja ga je napustila.
Nekadašnja kuća tokom rata mi je izgorjela, imao sam dosta stoke gore, sve je to popaljeno, a ovdje, zbog zdravstvenih problema, živim s majkom. Imao sam dva infarkta srca, oboljenje pluća, ranjavan sam u noge pretkraj rata i imam 37 gelera u nogama i dva-tri u glavi. Ovdje sam u Goraždu da bih bio bliže bolnici jer imam gušenja. I sin mi je bolestan i supruga je isto bila. Imala je oboljenje kičme, otkazale su joj bile noge i dvije godine sam oko nje deverao. Doktor dolazi u Foču iz Beograda radi nje i kad se malo oporavila… Brinuo sam o njoj, kad je ozdravila, ostavila me je. Otišla je s jednim što ga je upoznala u banjama u Fojnici. Teško je ovdje, ni majka ne može, i ona je bolesna. Ja bih najviše volio da se vratim gore svojoj kući. Ljeti gore nekad u brdu gdje mi je kuća živim, a zimi ne mogu jer metar bude snijega. U porodičnoj kući sam s majkom ovdje. Volio bih da mi sin nađe posao, predavao je na tri-četiri mjesta, ali na ljekarskom nije prošao. Za mene manje-više, ja nemam želja – kazuje Ševko.
Ovaj čovjek, heroj iz sjene, svakodnevno se bori da pruži svom sinu barem osnovne uslove za život.
.webp)
