Đurđevdan je praznik sa jako mnogo narodnih običaja, ali i magijskih radnji koje su nam ostale od paganskih prekada, vezanih za zaštitu, zdravlje i plodnost

Običaji i vjerovanja srpskog naroda vezana za Đurđevdan su u narodu svakako postojali i prije nego što je primljeno hrišćanstvo. Sveti Đorđe je svojim praznikom svakako zauzeo mjesto starog srpskog božanstva plodnosti Jarila i njegovog praznika.

Uveče, uoči Đurđevdana, neko od ukućana nakida zelenih grančica u najbližoj šumi i njima okiti vrata i prozore na kući i ostalim zgradama kao i ulazne vratnice i kapije. Ovo se čini da bi godina i dom bili berićetni, da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru! Ponegdje je običaj da se ovo kićenje zelenilom vrši na sam Đurđevdan prije zore.

Smatra se da na Đurđevdan djeluju vještice i druge zle sile, zbog čega su seljaci palili velike vatre kako bi bi zaštitili sebe i selo. Mnogi prave krstove od leskovog pruća i stavljaju ih po njivama, baštama i zgradama da bi se sačuvali od grada.

Običaji vezani za Đurđevdan se vrše prije izlaska sunca, i to često na rijeci.

Žene i djevojke donesu uveče kući "omaje" tj. vode sa vodeničkog kola, a u novije vreme sa izvora ili čak i česme van kuće, s namjerom da se od njih svako zlo i prljavština otrese i otpadne,  kao omaja od kola i nevolja oteče od njih kao voda od izvora! U tu vodu stave različitog bilja a naročito selena, da prenoći, pa se ujutru njom umivaju da "speru" nevolju.

Vjerovalo se da ako je na Đurđevdan vedro da će biti plodna godina, a ako na ovaj praznik i sutradan bude padala kiša da će ljeto biti sušno.

Na đurđevdanskim urancima se mladi opasuju vrbovim prućem "da budu napredni kao vrba", kite zdravcem "da budu zdravi kao zdravac", koprivom "da kopriva opeče bolesti sa njim", i selenom "da im duša miriše kao selen".

Kaže se u Srbiji da koliko nedelja prije Đurđevdana zagrmi, toliko će biti tovara žita te godine.

(Telegraf)