Tužilaštvo BiH u žalbi na oslobađajuću presudu Ramizu Drekoviću za zločine na području Kalinovika 1995. godine ocijenilo je da su izvedeni pogrešni zaključci, da je došlo do povreda postupka, zatraživši ukidanje oslobađajuće presude i zakazivanje novog suđenja.
Odbrana je istakla da su dokazima demantovali optužnicu.
Iznoseći žalbu pred Apelacionim vijećem Suda BiH, Tužilaštvo je navelo da je prvostepenom presudom pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
Tužilac Vladimir Simović rekao je da nije jasno kako je Prvostepeno vijeće moglo zaključiti da nema uzročno-posljedične veze između naredbe optuženog i granatiranja Kalinovika.
"Nije postojalo drugo granatiranje osim predmetnog", rekao je Simović.
On se osvrnuo na zaključke da nema dokaza da je Drekovićeva naredba od 26. maja 1995. godine stigla na istureno komandno mjesto u Bjelimićima, navodeći da se Vijeće pozivalo na svjedoke koji su direktno bili zaduženi za realizaciju naredbe, prenosi Birn.
Prema riječima tužioca, iluzorno je bilo očekivati da se ti svjedoci sjećaju naredbe i da je logično da su negirali dejstva po centru Kalinovika.
Simović je naveo da su zanemareni dokazi o neselektivnom gađanju, kao i svjedočenja da niko nije mogao ispaliti granate bez naredbe Drekovića, kao komandanta Četvrtog korpusa.
“Iz dokaza proizilazi da je apsolutnu komandu nad artiljerijom imao komandant korpusa", rekao je tužilac, dodajući da je Prvostepeno vijeće poklonilo vjeru isključivo svjedocima odbrane koji su nastojali pomoći optuženom.
Simović je dodao da je vještak odbrane naslijedio Drekovića na poziciji komandanta Četvrtog korpusa.
“Kako on nije kontaminiran, a jesu neki svjedoci Tužilaštva kojima sud ne poklanja vjeru“, naveo je Simović.
On je govorio i o sudskoj praksi, navodeći da standardi dokazivanja nisu konzistentni s onima u predmetu vođenim protiv Novaka Đukića za granatiranje Tuzle.
“U navedenom predmetu uopšte nije bilo pisane naredbe, pa je Sud na osnovu indicija zaključio da je Đukić izdao naredbu, a ovdje se zanemaruje pisana naredba“, rekao je Simović.
Optužnica tereti Drekovića da je od 21. maja do 7. juna 1995. artiljerijskim jedinicama Četvrtog korpusa u mjestu Bjelimići, opština Konjic, naredio neselektivne napade na srpske civile u Kalinoviku.
Artiljerijske jedinice su, prema optužnici, izvele tri napada, ispalivši projektile velike razorne moći.
Odbrana je zatražila da Apelaciono vijeće odbije žalbu Tužilaštva kao potpuno neosnovanu i potvrdi oslobađajuću presudu.
Branilac Mirsad Crnovršanin je rekao da Tužilaštvo koristi samo jednu naredbu, a da se događaji iz optužnice odnose i na dane prije i poslije.
“Ne postoji nijedan svjedok, nijedan od 760 materijalnih dokaza Tužilaštva i odbrane iz kojih će proizaći da je Ramiz Dreković izdao naredbu za neselektivno gađanje civilnih ciljeva“, kazao je Crnovršanin.
Prema njegovim riječima, vještak Tužilaštva nije mogao navesti na koje se pravilo poziva za tvrdnju da je Dreković jedini imao ovlaštenje da izdaje naredbe za upotrebu artiljerije. Branilac je rekao da je optuženi sačinio detaljnu plansku dokumentaciju i podijelo ovlaštenja.
Prema njegovim riječima, ne mogu se praviti poređenja s predmetom protiv Đukića, ali da, iako je riječ o prenošenju usmenih naredbi, to mora biti negdje zabilježeno.
Dreković je rekao da je tvrdnja da je jedino on mogao izdavati naredbe artiljeriji suprotna dokazima i da se može utvrditi da je on ovlastio sva tri komandanta isturenih komandnih mjesta za upotrebu artiljerije.
Apelaciono vijeće naknadno će donijeti odluku po žalbi.
