Propali političar, koji je bukvalno od sramote pobjegao iz svoje rođene zemlje, jer je bio ogrezao u aferama, treba da se spakuje i ode. Dosadio je i kao turista. Jasna je poruka iz Republike Srpske nakon svega što se za samo nekoliko mjeseci saznalo u vezi sa Kristijanom Šmitom.
Jasna poruka bilo koga sa makar dvije moždane ćelije. Jer onaj ko je svjesno glasao da se u evropskoj Uniji koristi kancerogeni herbicid, pa na osnovu toga četiri godine tavorio u nadzornom odboru Dojče bana, isti onaj koji pametuje o žrtvama ratnih zločina, a veliča nacističke veterane i traži rehabilitaciju nacističkih oficira, isti onaj koji u tajnosti dolazi u Banjaluku, pa se busa u prsa tek kad je na sigurnom, i na kraju onaj koji cijeli jedan narod poredi sa cirkuskim majmunima, nema ama baš nijedan razlog da ostane ovdje. Kada bi imao makar malo obraza, kao što nema.
Drznuo se Šmit da priča i o ratnim zločinima. Nakon skandaloznog Inckovog zakona, a ranije i odluke Šmitovog imenjaka, uspavanog Švarc Šilinga, i sam Šmit je htio da zaigra na sigurnu kartu koja se zove ulizivanje Bošnjacima u igri sa revizijom istorije.
Pa je tako navodno nametnuo izmjene upravo Švarc Šilingovog zakona o Memorijalnom centru Potočari, i predvidio dodatna ovlaštenja za tu ustanovu. Ne može onaj ko veliča naciste da Srbima priča bilo šta o zločinima, čulo se i ovaj put.
Zašto se Šmit malo više ne udubi u srž Dejtonskog sporazuma? Pitaju to Srbi iz drugog entiteta, kojima je preko glave svih stranaca koji apsolutno ništa ne rade da zaštite prava Srba u Federaciji, koji polako padaju na nivo statističke greške.
Turista i ništa više. Ali sa druge strane, i kao tursita je već dosadio, jer pravi turisti barem potroše ovdje koju marku, dok Nijemac po svemu sudeći ogroman novac koji ovdje zarađuje drži u nekoj slamarici. U Njemačkoj tolike pare više nema šanse da zaradi.
