Gregori Tosi, bivši pomoćnik u Kongresu SAD, napisao je za Vašington tajms tekst u kome obrazlaže zašto predložen nacrt rezolucije o Srebrenici zloupotrebljava sam termin genocid i principe UN.
Njegov tekst prenosimo u cjelosti:
"Novopredložena rezolucija Ujedinjenih nacija koju zastupaju Njemačka, Ruanda i BiH ima za cilj da odredi 11. jul kao Međunarodni dan razmišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine. Nacrt rezolucije, bez obzira na svoje proklamovane namjere, pogrešno razumije riječ 'genocid', koja ima vrlo specifično značenje i ugrožava krhku stabilnost BiH.
Balkan, posebno BiH, napravio je velike korake ka miru i pomirenju. Svaka rezolucija Ujedinjenih nacija treba da podrži ove napore umjesto da rizikuje njihovo potkopavanje. Jednostrani način na koji su Njemačka i drugi predstavili svoju rezoluciju, kojom se izbjegavaju uspostavljeni protokoli UN, izaziva zabrinutost u vezi sa transparentnošću i validnošću procesa koji je predviđen za glasanje u Generalnoj skupštini.
Fokus rezolucije na označavanju masakra u Srebrenici kao genocida naglašava složenost istorijskih narativa u regionu. I stručnjaci za ovu temu dali su svoje mišljenje. Еfraim Zurof, naučnik koji se bavi proučavanjem genocida, istoričar holokausta i glavni lovac na naciste Centra Simon Vizental, upozorio je na potencijalne posljedice brzopletog nazivanja incidenta u Srebrenici genocidom.
U nedavnom tekstu, Zurof je rekao:
'Predstojeća rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih nacija (UNGA) o zvaničnom priznanju masakra u Srebrenici kao genocida je […] opterećena potencijalnim zamkama koje bi mogle da pogoršaju tenzije, a ne da podstaknu pomirenje.'
Jehuda Bauer, vodeći autoritet za pitanja holokausta i genocida na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu, ponavlja ovo mišljenje, navodeći: 'Srebrenica se ne može smatrati tipičnim slučajem genocida. Usredsređenost rezolucije na Srebrenicu ne uspijeva da obuhvati punu istoriju rata. Previđanjem šireg konteksta i složenosti sukoba, rizikuje se da umanji patnju svih uključenih zajednica.'
Generalna skupština Ujedinjenih nacija (UNGA) tradicionalno priznaje genocid tek kada nacije postignu konsenzus, koji u ovom slučaju nije postignut. Označavanje genocida ima ogromnu težinu, zahtijeva temeljno razmatranje i skoro jednoglasan dogovor. 'Proglasiti Srebrenicu genocidom', kako Zurof kaže, 'ne samo da se odvaja od tradicije, već može i umanjiti značaj termina'. U stvari, zvanične definicije genocida ne odgovaraju činjenicama ovog slučaja. Pogibija u Srebrenici bila je tragična, ali se nije popela na nivo genocida.
Štaviše, čini se da postoji rizik da nacrt rezolucije ne oda počast svim žrtvama rata. Isključivo naglašavajući događaje u Srebrenici, rezolucija podriva suštinske principe Dejtonskog sporazuma, kojim je okončan sukob u BiH i potvrđen jednak status i prava tri konstitutivna naroda - Bošnjaka, Srba i Hrvata. Dejtonski sporazum je temeljni element mira na Balkanu. Predložena rezolucija Ujedinjenih nacija, kako kaže Еfraim Zurof, 'rasplela bi delikatne niti mira i saradnje koje su mukotrpno tkane decenijama'.
Da bi se ova pitanja zamutila, proces koji je doveo do nacrta rezolucije bio je pogrešan. Nedostajao je dovoljan dijalog sa svim zainteresovanim stranama u regionu, posebno u BiH. Stalni predstavnik BiH pri UN-u preduzeo je jednostranu akciju tako što je unapredio rezoluciju bez dobijanja odobrenja od tročlanog Predsjedništva BiH kako to nalaže Ustav.
Ovo kršenje protokola zaobišlo je uspostavljene procedure koje su imale za cilj da osiguraju konsenzus među članovima Predsjedništva, koje predstavlja bošnjački, srpski i hrvatski narod. Osim toga, premiještanje rezolucije u Generalnu skupštinu umjesto u Savjet bezbjednosti krši Povelju UN-a, koja izričito daje Savjetu bezbjednosti isključivu nadležnost nad pitanjima mira i sigurnosti u BiH. Ovo odstupanje od uspostavljenog procesa podriva sopstveni okvir i principe UN. Rezolucija neće služiti nikome, uključujući i žrtve Srebrenice. Umjesto toga, zloupotrijebila bi riječ genocid i ponovo otvorila stare rane i posijala sjeme novih sukoba.
